Prije desetak dana naša mala grupa velikih ljudi provela je vikend na Modravama. Naime, pripreme za Jednostavno ljeto u punome su jeku. Gospodin već sada priprema mjesto gdje možda upravo tebe želi susresti. Marljivi volonteri uvijek se s radošću upućuju prema Modravama – mjestu koje zovemo „tamo gdje Bog ljetuje“, ali postalo nam je jasno da je to mali komadić zemlje gdje Bog ljubi i obitava tijekom svih godišnjih doba. Na koji način je Bog ovaj put brinuo i ljubio te radio i blagoslivljao one koji su mu dolazili, najbolje je iščitati iz pažljivih riječi jednog volontera koji ga je tijekom cijelog putovanja neprestano susretao.
Prije polaska radovao sam se tome jer sam se htio maknuti od obaveza kojima sam se okupirao. Htio sam odmoriti od svakodnevice i pripremiti se za novi tjedan. Očekivao sam i novosti u svom životu – moja je strpljivost bila na kušnji zbog dugog iščekivanja posla, a sada i s pozitivnom nervozom da dobijem posao. Start: Na ulasku u dvorište sreo sam Piju i ostavivši torbe u kombiju, otišao s dečkima prenositi željezo iz skladišta. Bili smo složni, pomagali si te priveli sve kraju. Put je konačno mogao početi!
Kratko nakon polaska, stali smo pred Plodine i Pevex obaviti kupnju. Hitrim koracima i okom sokolovim, krenuli smo u nabavku, svaki sa svojim zadatkom. Tu nije bilo nikakvog natjecanja, osim onog možda sa samim sobom, stoga je svatko bio pobjednik na svoj način. Mato i Jakov uživali su u kavi koju su kupili od djevojke sa štanda, a Josipi se svidjelo, ako se dobro sjećam, uzeti voće za koje je netko drugi bio zadužen.
Putem do krajnjeg odredišta je slijedio red razgovora o svemu i svačemu, ovisi koga što zanima. O oružju, o motorima, o sportu…, zatim red spavanja, ponovno jedno stajanje, Katarinino pogađanje tko ima koliko braće i sestara…
Stigavši na lokaciju, dočekalo nas je par mačaka. Nakon upoznavanja s njima (mislim da se zovu „Tigrovi“), upoznali smo i Francisku koja nam se pridružila samostalno, budući da živi u blizini Pirovca, u Dragama. Nakon mačaka, Mato je neke ugodno iznenadio papama, a onda sve ostale pitom od sira. Uslijedila je fina večera – sirevi i slično bezmesno su nas za stolom uspjeli zadržati dosta vremena. Završili smo obilnim Magis krugom. Dan je prošao uspješno. Surađivali smo i to nam je pomoglo u svemu.
Iako je većina otišla spavati, ja sam još ostao budan. Vrijeme je svetkovine sv. Josipa, noć s 18. na 19. ožujka. Molim 32. dan 33-dnevnice jer sam kasnio. Onda završim i vidim mail na mobitelu – „vjerojatno ćemo surađivati“, napisano dok sam se molio. Znao sam zato da je ovo od Njega. A ako je od Njega, onda vjerujem da nije i posljednja milost ili znak da ustrajem.
Došlo je jutro i doručkovali smo. Cure su ga složile – odličan, brižno posložen i ukusan, jednostavan, ali uredan. Tako se ne doručkuje svaki dan. Krenuli smo na rad, raspoređeni u dva tima. Jedna ekipa prema Modravama, a druga, u kojoj sam bio i ja, prema kući župnika u Pirovcu gdje smo pregledavali sklopive krevete. Ponekad se prema takvim rutinskim poslovima, s puno ponavljanja postavim tako da ih želim samo odraditi. Ne vidim ispunjenje u njima. Ipak, kad radimo i takve stvari s razlogom, povezani smo s onima koji će u tom lancu dobiti ono što smo mi prije njih dotaknuli. Tako će jednog dana dobiti dobar krevet. Zato nisam propustio leći na prvi krevet kojeg sam rasklopio. Sjećam se mira i tišine dok smo radili, svatko je bio usredotočen na radnje. Tu i tamo podigao bih pogled i vidio Eduarda kako s hrpe odnosi dvije vreće s krevetima, a jednu ostavlja ispred Katarine, tako da i ona ima spreman krevet. S Katarinom inače imam sličnu sklonost prema igrama. Ubrzo smo to primijetili dijelivši neke takve trenutke penjući se na krov garaže i skačući na kamen s poda.
Na Modravama se ručak već kuhao kad smo se po završetku našeg posla pridružili ostaloj ekipi. Pripremale su ga Josipa i Pia. Miješale su lonac i namještale plamen obučene u „skijaškom“ stilu – s kapom ili trakom za glavu te prslucima. Da, na suncu i kad nema vjetra.
Iza ručka – podrezivanje maslina. Meni osobno najdraži posao koji smo tamo radili. Može u paru, može samostalno. Može u razgovoru, može u šutnji. Ta usredotočenost na maslinu i njene grane samo pomaže mislima i riječima da budu jednostavniji. U svemu tome lakše je uživati kada se pojavi netko tko će ti to olakšati. Zato je važan timski rad, organiziran ili ne. Npr. ispod Eduardove i moje masline skupilo se dosta granja no onda su se pojavile Franciska i Katarina, samostalno uzele velik dio toga i odnijele. Kada je i taj dio dana završio, vratili smo se u apartman i nastavili s večernjim programom: higijena, večera, Magis krug, te slobodno vrijeme. Na kraju dana, završio sam molitvu sv. Josipu. Završio sam te noći s posvetom.
Dan treći. Večer ranije razabrali smo poslove koje treba napraviti, jer trebalo je sve ostaviti kako smo i našli. Na koncu svega, spremismo se i odosmo, a zatim najveći trenutak dana – sveta misa u Dragama. Posjedali smo gdje je tko stigao, a kada je zbor zapjevao, osjećao sam se kao „doma“. Zbor je bio pučki, glasan i jednostavan za pratiti, a dostojanstven. Poslije mise, župnik s kojim SKAC Palma njeguje poznanstvo i dobre odnose pozvao nas je na razgovor uz mogućnost soka i kolača. Nakon pozdrava, krenuli smo prema Zagrebu te smo usput otišli na dva izleta. Fenomenalni stari ratni avion kraj Željave te podzemni aerodrom i atomsko sklonište.
Nakon toga, pogledali smo i Rastoke. Bog je taj dan za nas povezao prirodu i vojno-industrijski kompleks u jednom danu. Ruševni i zahrđali ostaci aviona s jedne strane, a s druge rijeka koja utire put sama sebi i razdiranjem tla po kojem ide stvori još veću ljepotu. Mi smo svjedočili nečem velikom u čovjekovim očima, težnji da i ono raspadljivo bude napravljeno izvrsno, kako i treba, ali smo dobili znak vječnosti u nečemu što i dalje teče. Koliko god je lijep, naš planet je i dalje u stvaranju. Upravo tako smo i mi, hvala Bogu, nedovršeni. Nije nam kraj tu gdje jesmo, nego u Onom koji kraja nema.
Na kraju bih još posvjedočio da se sv. Josip pobrinuo da dobijem zaposlenje puno bliže svojoj struci. Započeo sam raditi 28. ožujka!
Zove li i tebe Bog na Modrave? Želiš li ga susresti u pažljivosti na način da i ti postaneš pažljiv? Prijavnica te čeka 🙂