3, 2, 1, kreći na Modrave! Još jedna vrijedna ekipa prethodnog vikenda uređivala je kamp za Jedostavno ljeto. Kako to i obično biva, ludo su se proveli! U zajedništvu, uz rad, pjesmu, finu klopu i hrpu iznenađenja proveli su još jedan radostan vikend na našem omiljenom poluotoku. Bog ih je iznenadio na raznovrsne načine, čak im je poslao i jednog dodatnog, posve neočekivanog, ali marljivog radnika – morsku kornjaču! Samo još jedan dokaz koliko je Bog pun velikih i malih veselih iznenađenja za nas 🙂
Kako smo se zapravo proveli ovog vikenda najbolje da saznaš od momka s prve linije rada, našeg Dominika:
Polazak u novo iskustvo
Petak. Pripreme za prvi maj. Došao sam u SKAC i upoznao ljude s kojima ću provesti vikend – nas ukupno 14. Neke sam već znao otprije, no većinu sam vidio po prvi put. Podijelili smo se u vozila i krenuli. Putem do Draga smo vodili duboke razgovore, pjevali i molili te stali u Karlovcu na misi u Nacionalnom svetištu sv. Josipa.
Večerali smo zajedno za velikim stolom. Nakon magis kruga, cure su ingeniozno složile doručak još tu večer te nas je on lijepo dočekao ujutro. U ranu zoru subote krenusmo u napad na masline, noseći stvari po suhozidu do Modrava – svaki put me one iznova iznenade, kao i to predivno modro more.
Kako je počeo rad na mom poluotoku?
Podijelili smo se u timove: kuhinja, rezanje maslina, liječenje rana i usitnjavanje grana. Uzeli smo si oružje, hoću reći alate 🙂 – škare, motorke, kuhače, vosak. I krenuli!
Moja dva druga i ja bili smo u timu za usitnjavanje grana. Krenuli smo hrabro i smjelo. Napadali smo ogromna brda maslinovih grana koje je ostavio tim za rezanje. U početku smo se borili, imali smo svega jedne škare i jednu pilu. Sve je nekako bilo podređeno toj pili, no kada smo shvatili da škare mogu solidno obavljati posao, a pila može biti samostalna, naša efektivnost je znatno porasla. A kad smo se tek sjetili taktike ‘podijeli pa vladaj’, bili smo nezaustavljivi! A tek kad smo zapjevali, nismo se htjeli zaustaviti sve dok nismo nanjušili ručak.
Prije ručka, oni koji su se osjećali hrabro su se bacili u more. Bilo je poprilično hladno, ali je godilo jer sam bio izgorio od sunca. Kuhinja nas je brižno opskrbljivala voćem, kavom i slatkišima. Čak smo dobili gulaš za ručak – bio je baš dobar! Malo smo odmorili – pecajući i pričajući te odmorni krenuli natrag na rad.
Nastavili smo srdačno pjevajući. Ekipa koja je rezala masline je završila pa nam je došla u pomoć s usitnjavanjem. Bili smo mnogobrojni i čak niti najveće hrpe maslinovih grana nisu imale šanse. Tako smo na epski način završili rad. Pospremili smo sav alat i krenuli prema apartmanu.
Večeru smo pripremili složno izmjenjujući uloge, nakon čega smo napravili magis krug i podijelili svoja iskustva koja smo doživjeli u danu. Neki su pozaspali od umora, a neki su ostali budni i pjevali sve do zadnjeg časa jer nisu htjeli da ovaj dan završi.
No, to nije sve!
Nedjelja je dan Gospodnji pa smo krenuli u Tisno na misu. Šetali smo tik do mora, a zatim penjući se putem Karavaja stigli do Gospe od Karavaja. To je jedno svetište na brdu koje je imalo očaravajući mir.
Misa je bila u crkvi Svetog Duha, a na njoj je bio i Frane Lučić – jedini preživjeli vatrogasac kornatske tragedije. Nakon mise prisutstvovali smo Procesiji s Presvetim oko crkve. Naime, saznali smo da svake prve nedjelje tamo imaju procesiju i to nam se baš svidjelo. Uvijek me iznova ugodno iznenade mise u tim malim mjestima.
Tražili smo tunel na Murteru i našli smo ga. Bio je na najvišoj točki Murtera: Raduč. Gore smo pojeli naš prvomajski ručak s nevjerojatnim pogledom na Jadransko more puno jedrilica što klize među otocima. Istražili smo tunele uzduž i poprijeko. Bili su mračni, al’ ne i strašni. Bio je to tajni vojni kompleks dobro sakriven. Čudili smo se kako su to napravili. Na kraju smo napravili zajedničku fotografiju i krenuli svatko svojim vozilom prema Zagrebu. Putovanje je opet bilo ispunjeno razgovorom i pjesmom, a pomalo i kratkim spavanjem. Ništa nam nije moglo taj dan pokvariti. Dok je vani padala kiša, mi smo u autu pjevali „što je danas lijep i sunčan dan.“
Od ovog izleta mi je ostao novi ten, promukao glas i blage ogrebotine koji me kao suveniri podsjećaju na ovo blagoslovljeno iskustvo te Psalam 62 koji mi još uvijek zvoni:
Samo je u Bogu mir, dušo moja,
samo je u njemu nada moja.
Samo On je moja hrid i spasenje,
utvrda moja: neću se pokolebati.
U Boga je spasenje moje i slava;
Bog mi je hridina silna, utočište.
Pješadija 3. Modravske brigade
Dopusti i ti Bogu da te iznenadi ovoga ljeta – prijavi se na Modrave! Čekamo te mi, a još više Bog pun iznenađenja.
