Modrave su krenule! Nakon vikenda podizanja kampa, naša prva postava, muška modravska reprezentacija sastavljena od 11 hrabrih i marljivih momaka, ostala je u radnome terminu završavati kamp i pripremati ga za prve službene sudionike! Kako im je bilo saznaj iz prve ruke od našeg Dominika u nastavku!

Za vikend nas je na postavljanju kampa bilo tridesetak. A sada nas je ostalo 11. Pater Špiranec, pater Bojan, pater Mislav, Jakov mlađi, Jakov stariji, Luka, Hrvoje, Ante, Ivan, Mario i ja. Nedjelja navečer je. Nakon silne graje mnoštva ljudi na Modravama je nastala tišina.

Svi smo bili umorni od rada vikendom i manjka sna. Koliko se snalazimo u kuhinji bez žena govori činjenica da smo neko vrijeme tražili prekidač za svjetlo u kuhinji koje ne postoji.

Pojeli smo gulaš od ručka, napravili plan rada za sutra, magis krug, pomolili se pred Presvetim u šator-kapeli i otišli spavati. Prali smo zube u moru pod mjesečinom koja se odbija od površine mora, a planktoni bi svijetlili zeleno-plavim sjajem kada bi dodirnuli more.

U najmanju ruku čarobno.

Tko rano rani…. pravi je marljivac!

Buđenje ujutro je bilo u 4:30. Imali smo pola sata da se umijemo i dođemo k sebi, pomolimo se pred Presvetim i u 5 krenemo raditi.

Trebalo je provjeriti klinove i generalnu sigurnost na šatorima, dovršiti sjenicu, pokositi travu, nositi granje od maslina, popraviti desalinizator, srediti odbojkaško igralište, otići u kupovinu, dovesti cisternu u red, napraviti zvjezdarnicu, napraviti ručak i još neke stvari 🙂 Imali smo cijelu ploču ispunjenu zadacima. Doručak je bio oko 7 sati. Bilo je uvijek puno voća, žitarica, marmelada, kave i čaja. Ako bi ostalo hrane od jučerašnjeg dana onda bi i to za doručak riješili.

Spas u svetim misama

Prije sv. mise u ponedjeljak je stigao Kristijan. On je donio više kofera svojega alata koji nam je puno pomogao te svoj dron s kojim smo po prvi puta vidjeli kako su lijepe Modrave iz zraka.

Prije mise ili za vrijeme odmora bi se znale čuti pjevanje uz zvuk gitare. Sv. misu smo uvijek imali u borovom hladu ispred kuhinje, jer je to bilo gotovo jedino mjesto na kojem smo bili sigurni od nemilosrdnog sunca. Mise su bile posebne po tome što smo za vrijeme propovijedi dijelili jedni s drugima ono što nam je zapelo u evanđelju.

Nakon mise smo imali ručak koji nam je sada spremao Hrvoje. On nam je svojim magičnim umijećem napravio najbolju tjesteninu. Uvijek se tražila porcija više. Nakon ručka, svatko je pronašao svoj dijelić hlada i probali smo odspavati koliko god smo mogli.

Moli i radi… i vozi brod!

Od 17h opet je počeo rad nakon kraćeg planiranja tko što radi. Nakon rada večera, zatim pranje suđa, magis krug, molitva pred Presvetim i spavanje. I tako u krug svaki dan taj se tempo ponavljao.

A učili smo voziti i brod! To je prava uživancija. Dok Zagorac (Jakov stariji) Zagorca (mene) uči voziti brod to je neprirodan, ali i jako lijep osjećaj. Neki su imali i morske avanture s brodom: malo dalji izleti i kupanje, vraćanje po mraku i vjetru.

Sve što smo radili morali smo osigurati protiv bure: na šator je uvijek išlo još jedno dodatno uže zabijeno klinom na koji je bio postavljen blok ili težak kamen. Isto tako i sjenicu smo učvrstili dodatnim užetom, klinovima i kamenjem. Zabijanje klinova nije uvijek išlo glatko jer je tlo puno kamenja pa bi zabijanje klina ponekad trajalo i po 15 minuta. Odbojkaško igralište je bilo prekriveno istrunulom ceradom i starim vrećama, pa smo to morali sve zamijeniti. Isto tako, izazov je bio postaviti stupove za mrežu. Igralište se obavezno mora pokrivati ceradom da vjetar ne raznosi pijesak.

Male šatore smo pokrili ceradom, da ih bar malo zaštitimo od sunca.

Bratska briga za drugoga

Sjenica je polako napredovala. Što smo dulje radili na njoj to je bilo lakše raditi jer smo bili u hladu što je bila više pokrivena. Hrvoje bi nas tijekom rada iznenadio hladnom cedevitom, a navečer i za ručak palačinkama i carbonarom. A ponekad i nekim čarobnim trikom. Uvijek smo pomagali jedni drugima, koliko god smo mogli. Bilo je dana kad se nismo stigli ni okupati u moru. Spavanje je imalo prioritet. Iako morsko tuširanje uvijek godi.

Davanje sebe za druge

Nakon višednevne borbe s komarcima, vrućinom, umorom i nespavanjem naš termin se polako bližio kraju. Bili smo zadovoljni našim postignućima. Sve što smo radili bilo je za ljude koji će doći nakon nas da im bude iskustvo Modrava što bolje i to nas je vodilo.

Teren za odbojku bio je spreman za igru. Desalinizator je proradio. Trava je bila pokošena tamo gdje se najviše hoda. Sjenica je bila dovršena. Stari hladnjak smo izbacili i postavili novi. Svjetlo u kuhinji sad radi. Brodovi su spremni za nove putnike. Na zvjezdarnicu se popelo nas 9 da je isprobamo i tamo nas je dron fotografirao za kraj.

Posla naravno još ima. Napravili smo koliko smo mogli, a sad dalje ostaje na sljedećim generacijama.

Umorni, zadovoljni i blagoslovljeni još jednim modravskim iskustvom krenuli smo natrag prema hladnom Zagrebu.