„Dođite sa mnom u osamu i otpočinite malo…“
Modrave 23.7.-1.8.2023.,
Odlučivši se doći na Modrave i biti u šutnji 9 dana, razmišljala sam kako jedva čekam biti u čistoj prirodi, kao Ivan Krstitelj i pustinjaci. U prirodu sam odavno zaljubljena i u njoj najbrže pronalazim Boga, tako sam jedva dočekala ovo iskustvo i to u tišini. Za mene savršen spoj… Tako sam mislila.
Stvarnost je bila drugačija. Nakon prve noći, spoznala sam da sam proživjela Marijin i Josipov doživljaj rođenja Isusova u ŠTALICI. Mjesto gdje smo spavali, od početka me podsjećalo na nešto, napokon 1. dan spoznah – spavam u štalici. Životinje oko mene hodaju, kukci nas bodre i paze, nenasilno. Isus je bio tu, na takvom se mjestu rodio. U štalici, na sijenu i slami, okružen divljinom i disanjem životinja. Isus mi je rekao – to je Moje mjesto, Ja sam tu, ništa te neće napasti. Mene su njušile krave, i lizale od radosti, plazile životinje i nisam se bojao. Dajem ti čašu svoju, da iskusiš sve što sam i Ja doživio, od početka dolaska na svijet, na samom rođenju.
Krećemo Kćeri iz početka
Početak je štalica. Jaslice. Početak je poniznost.
Bila sam prve noći kao Marija i u ulozi sv. Josipa, koji je BUDNO sve pratio u štalici, gledao, bojao se kako će sve to završiti i kad je kraj. A sve je BLAGOSLOVLJENO i razloga za tugu i strah nema. Sve je bilo u Očevim rukama.
Ovim iskustvom otkrile su se moje barijere, blokade i strahovi koji me priječe potpuno nasljedovati Gospodina. Tražila sam milost Poniznosti i tako dobih najbolji način da ju zaživim – spavanje u jaslicama.
Za mene je ova spoznaja bila velika utjeha i trudila sam se misliti na Rođenje Isusovo svaku iduću noć kad bih lijegala među životinje u divljoj prirodi. Mislila bih samo na Svetu Obitelj i njihovo povjerenje u Boga Oca.
Bog mi je ponovio – ovdje stanujem. U štalici. U prirodi. U samoći, na samotnom mjestu. Dođi i vidi!
„On mora rasti, a Ja umanjivati se…“
Kako su dani odmicali, moji snovi postajali su opušteniji i mirniji. U duši su se počeli otkrivati novi strahovi – osjećaji srama, fizičkog otkrivanja i pogleda drugih. Nikada mi to prije nije bilo niti na pameti.
Isus je u štalici – gol, razotkriven, svi Ga vide golog. A ja se bojim ući ovdje u more (inače se ne bojim mora), gdje me zaista nitko niti ne vidi niti gleda. I tako sam počela raditi to što me plaši – ušla sam u more tek 4. dan, POLAKO, kako Isus kaže, ne smotano, nego pravilno. 🙂
Ulaskom u more i prvim kupanjem, spoznala sam otajstvo Kristova krštenja u Jordanu. Otkrila se još jedna rana – strah od dodira i to dodira vode i svega u moru. Poželjela sam biti slobodna od svih tih strahova i rana.
Tada sam zaživjela Kristovo krštenje.
Kada je Isus došao Ivanu Krstitelju, Ivan se na prvu pobunio. Ta ne priliči da Ivan njega krsti, nego obratno. Isus pak sigurno ulazi u Jordan, dok ga svi gledaju, jer zna tko je, zna svoj identitet. Ne osjeća se posramljeno jer bi to bila lažna poniznost. Dapače, on sigurno korača – da se ispuni Pismo. Da se ispuni Volja Očeva jer to je sva PRAVEDNOST. U ovom slučaju, ja bijah Ivan Krstitelj. Koliko god se meni po naravi ne sviđa živjeti u štalici, siromašno i ponizno, doživljaj prirode za mene je bio poštivanje ‘sve pravednosti’ ovog kampa u koji sam svojevoljno došla, to se treba dogoditi da se dovrši i ispuni Volja Očeva s mojim životom. Došla sam u „dubinu“ kao Isus s Ivanom K. na krštenju. Dubina je „zaroniti“ da se ispuni volja Oca za moj život – dubina je otajstvo krštenja, za mene krštenje ljubavlju. Primih ljubav Očevu.
Popustila sam kao Ivan K. Isusu i dopustila sam da se ispuni sva pravednost. Potom je Duh Sveti sišao i krstio me iznova rekavši – Ovo je kćer moja Ljubljena, koja mi se dopada. 🙂
Iznenadio me Gospodin
Kao Ivan K., dopustila sam Ocu da me ljubi, da se ispuni sva pravednost, prihvatila sam dodir (vode, mora, životinja i ljudi kasnije), popustila sam da dođe do dodira. Imajući potpuno pouzdanje i povjerenje u Gospodina, primila sam ljubav. Zaživjela sam sadašnjost, ovaj trenutak, gdje me Bog gleda.
Ponizila sam se i poslušala Isusa, kao Ivan Krstitelj na krštenju i dopustila dodir i ljubav. Dopustila sam Isusu i Ocu da me ljubi. Usudila sam se uzeti ljubav, riskirala sam unatoč strahovima, i iznenadio me Gospodin!
Primih dodir, primih ljubav – prihvatila sam.
Pustila sam što treba biti i kako treba biti – prošlost i dala sam priliku da ljubim i da budem voljena. Dogodio se izljev vode žive – milosti ljubavi.
„Uranit ćemo da bismo pošli u vinograde, vidjeti zameće li se već loza, rastvaraju li se cvjetovi – tamo ću ti dati Svoju Ljubav.“ Moj je vlastiti vinograd preda mnom!“
Hrabro krenuh u blagoslov.
Nakon Modrava ostala sam otvorena ljubavi i dodirima i ubrzo bila na molitvi oslobođenja od rana, Unbound.
Sve poslije toga je uistinu Blagoslov i punina života s Kristom! Slava Bogu na visini!
Marina Bitunjac, 24.5.1993.
Dođi i ti na Modrave, u šutnju, u susret Gospodinu.
Ako se želiš pripremiti i potom skloniti u tišinu, tražiti i pustiti Boga još bliže sebi, urediti svoj život po Njegovom – prijavi se na duhovne vježbe u šutnji. Na Modravama te očekuje jednostavni dnevni ritam u tišini, prilika za intenzivnu osobnu molitvu i produbljivanje molitvenih iskustava kroz razgovore s pratiteljem.
24.7. – 1.8. Duhovne vježbe u šutnji I (18 do 35 god.)
12.8.- 20.8. Duhovne vježbe u šutnji II (18 do 35 god.)
Prijavnica za duhovne vježbe u šutnji je OVDJE.
