Nastavak pisma ocu Ivanu Alvarezu

II, 478-84, Pismo 776

Četvrto. Što se tiče tvog neprestanog vraćanja na pismo licencijata Madrida, istina je da to pismo nijedan član Družbe nije vidio. Ali kako je prijatelj Družbe, vidio je tvoja pisma i drugih sa stvarima koje su imali za reći o tom ocu Canu, koje su sad prilično dobro poznate i zbog kojih je bio raspoložen pisati to pismo iz obilja svog srca. Ako uzmeš u obzir samo njegovu dobru namjeru, vidjet ćeš da nije zaslužio snažne udarce koje mu zadaješ u gotovo svim svojim pismima.

Peto. Nadalje kažeš, kao što se može iščitati iz tvojih pisama, da nisi smatrao da je prikladno, nakon što si to predao Bogu, da koristiš dokumente koje smo ti poslali. Promijenili su se stavovi, kažeš. Sve je to bilo dobro. Ali u nabrajanju svojih razloga za nekorištenje pomoći koju smo ti poslali, ne čini nam se da si dobro promislio, nego da si u tolikoj mjeri duhovno pristupio pitanju da si izgubio vezu sa stvarnošću u ovom slučaju. Način na koji si pisao odao je da si procijenio da bi korištenje sredstvima i prihvaćanje takvih usluga bilo djelovanje iz duha koji je primitivan i prosto ljudski, što bi prema tebi bilo jednako „klanjanju Baalu“ i tako dalje. A na drugom mjestu, govoreći o drugom pismu za magistra Galla, koje je naš otac pisao po molbi don Diega Hacebeda, koji je sam pisao svojim rođacima, kažeš da su iskusili najveću sreću u tome što su bili bez snažnog utjecaja takve pomoći, kao što možeš vidjeti opširnije u njegovim pismima.

Puno je mana u ovakvom načinu pisanja, ako trebam reći istinu, kako me poslušnost potiče. Kao prvo, osuđuješ svog nadređenog da ima primitivan i prosto ljudski duh, jer on je bio taj koji ti je pružio ovu pomoć. I ne bi bila mala stvar čak i da samo pomisliš na to da se on klanja Baalu, ili gore, da druge potiče na to. Stoga bivajući tako duhovan prestaješ uopće biti duhovan u pitanju od velike važnosti, kao što je duh poniznosti i poslušnosti.

Kao drugo, onome koji ovako razmišlja, čak i prema samome sebi, nedostaje, ne kažem poštovanje prema svom nadređenom, nego čak i obične pristojnosti. I netko takav nije trebao pisati onome koga osuđuje, bar ne tako drsko i to u pismu koje je namijenjeno svačijim očima.

Zatim, čini se da se ne sjećaš, ili da nisi ni znao, da su ovu pomoć velikim dijelom, ako ne sasvim, tražili u Salamanci, djelomično otac dr. Torres i djelomično otac magister Estrada. A i ti si sam pokazao da to želiš kad si pisao kako se dižu protiv našeg svetog oca, i o drugim detaljima svog teškog križa. Kardinal Kurije mislio je da je pismo pisano u ljutnji, i kako si u velikoj mjeri i sam tražio tu intervenciju, a i kako nam ju je Bog ponudio kroz neke predane osobe, izgleda da ne postoji opravdanje za tvrdnju da smo se u tom slučaju klanjali Baalu ili ga štovali prihvaćajući takvu pomoć i šaljući ju tebi.

Poticaji za promišljanje:

Izgubiš li i ti možda nekad vezu sa stvarnošću dok se opravdavaš?

Izgubiš li nekada poštovanje prema drugom dok ga optužuješ?