Svatko ima u sebi prirodnu želju i težnju k tome da ljubi i bude voljen od drugih, da stvara prijateljstva i odnose, da ostvari neka postignuća u društvu, da brine za sebe i druge, da vodi računa o svom zdravlju i sigurnosti, da stječe znanja i da čini dobro. I neke aktivnosti koje biramo činiti i neke naše navike pomažu nam ostvariti tu puninu života kojoj težimo, dok neke baš i ne.

Neke naše navike, neuredne sklonosti i grijesi ne vode nas tome da živimo, nego da umiremo, tonemo u beznađu. A Bog je došao “da život imaju, u izobilju da ga imaju”. I takav Bog poziva i tebe i mene, da svakog dana iznova izaberemo život. Da malim koracima u svakom poslu, susretu s drugima, molitvi, bivanju idemo korak bliže tom što nas čini sretnima, zadovoljnima, radosnima, i istinski ispunjenima, da činimo ono što nam budi ljubav prema Bogu i bližnjima. Jer onda idemo bliže Njemu u kojem i je sva ta punina i život. A nije lako do života doći, niti život živjeti.

Zato je tu 3D formacija da ti u tome pomogne. Kako bi ti ponudila alate kojima ćeš otkrivati što je to što tebe osobno vodi životu, za što te Bog stvorio i gdje se to ispunjava. Da ti pomogne otkriti što to u dubini srca zapravo želiš živjeti, što te u tome priječi i kako to odbaciti. Da, 3D ti želi pomoći život s Bogom mijenjati. Malim koracima ići prema naprijed, iz tjedna u tjedan. Jer onda to nije jedna dobra odluka i jedna nova dobra navika. Jer 9 mjeseci ima 36 tjedana. 36 tjedana malih koraka na bolje, na punije, na svetije. Jer svi smo za svetost stvoreni i na nju pozvani. Ne nekada kasnije, nego upravo sada ovoga trenutka, čak i dok ovo čitaš. Što se događa u tebi? Želiš li i ti krenuti na put svetosti? Ako da prijavi se, jer prijave su još otvorene samo 4 dana! On te čeka raširenih ruku. 

A da 3D uistinu mijenja stvari možeš se uvjeriti i u riječima prošlogodišnje sudionice prve godine.

“Meni je prva godina na 3D-u donijela promjene koje su se činile malima, ali sada vidim njihove plodove. Prisutnost na nagovorima i razgovorima u grupi djelovale su na moj duhovni život i na način na koji doživljavam sebe i druge.

U duhovnom smislu mi je slušanje o vrlinama i obaveza rada egzamena donijelo to da uvrstim disciplinu koja mi je jako nedostajala. Sve se posložilo za vrijeme korizme kad sam započela s jasnim i redovitim čitanjem Svetog Pisma, molitve osobne, egzamena i krunice s kojom sam se dugo borila, a ta disciplina i ustrajnost mi je počela otkrivati njezine plodove. Sada više ustrajem u tome, vidim jasno kad mi to nedostaje i ne dopuštam si preveliko zapostavljanje toga.

Pored ovih stvari, još bih spomenula da sam razlučila neke stvari u vezi sebe. Prije sam negativnije gledala na stvari s kojima se borim u sebi i na sebi pa sam takav stav imala i prema drugima. Kako je vrijeme prolazilo, počela sam sebi pristupati na drugačiji način, tragati za onim više u sebi, što je pomagalo da se mijenjam, a ujedno prihvaćam. Tako i sada kada imam problem s nekim ljudima, prije bih puno impulzivnije i oholije to rješavala, međutim, sada se trudim moliti za drugačije ishode, molim Boga da mi i u ljutnji i teškoći vrati misli na pravo mjesto. A zahvalna sam i na upoznavanju ljudi u mojoj grupi, bio mi je to svojevrstan izlazak iz komfor zone.”