Na drugoj godini 3D formacije, Stepinčeva škvadra dobro je poznata. Njihov bećarac s božićnog plesnjaka dugo će se pamtiti. Zasigurno će i oni pamtiti drugu godinu 3D-a. Ušli su u Duhovne vježbe, a na pola puta su i s eksperimentima. Jedan od njih bio je odlazak na hodočašće u neku župu u Zagrebu. Oni, kakvi jesu, vodili su se isusovačkom karizmom sempre magis stoga su krenuli k Majci Božjoj Bistričkoj na put dug skoro 26 km.
Kako im je bilo, gdje su Boga sve doživjeli i što će pamtiti ispričala nam je Nikolina (članica škvadre):
“Buđenje u tri sata ujutro i pet sati pješačenja nije mi zvučalo nimalo primamljivo. Ipak, odlučila sam ići. I tako, u ranim jutarnjim satima naša mala družina uputila se prema Mariji Bistrici. Pješačiti je bilo neobično lako. Kao da me netko gurao, noge su same išle. Čak i nakon ozljede, nastavila sam hodati. Znala sam da moram doći do cilja. Htjela sam to.
Pročitavši „Marija Bistrica“ na ulazu u mjesto, u meni su se javili velika radost i olakšanje. Žarko sam iščekivala trenutke u kojima ću vidjeti svetište. Nikad nisam bila tamo, pa je to još više pojačalo moju znatiželju. Prvo smo se uputili u crkvu gdje smo sudjelovali na svetoj misi. Stisnuti u prvom redu slavili smo Gospodina. Polako sam postajala svjesna da smo obitelj, braća i sestre. Nakon mise uputili smo se na ručak. Kroz dozu smijeha i zabave upoznala sam malo bolje članove naše družine, a u isto vrijeme imala sam osjećaj da se znamo već cijelu vječnost. Polako smo krenuli prema postajama križnoga puta. Dok smo molili, bol na mjestu ozljede kao da se ublažila. Jedva da sam išta osjetila. Neke postaje posebno su me dotaknule. U meni su rasle vjera i nada. Na kraju puta ispunio me onaj istinski mir, Božji mir.
Budući da je autobus za nazad išao tek za dva sata, odlučili smo napraviti duhovnu vježbu za to vrijeme, što se pokazalo kao uistinu dobra odluka. Kad smo svi bili gotovi, pojavio se drugi autobus sat vremena prije nego što smo očekivali. Izgledalo je kao da ga je sam Bog poslao jer tad smo već bili dosta umorni. U busu smo se osvrnuli na protekli dan. To su za mene bili najposebniji osvrti koje smo ikad napravili jer sam bila svjesna da je ovo hodočašće učvrstilo naše zajedništvo. Tad sam postala sigurna da je Stepinčeva škvadra moja druga obitelj.”
Saznaj više o 3D formaciji!
