Na ovogodišnji eksperiment i novo iskustvo darivanja ljubavi u zajednici pozvali su nas iz 3D tima. Ponuda je bila šarolika, no mene je najviše privukla skrovitost kuće Božje i ideja da upoznamo brata Franju o kojem smo već više puta čuli samo lijepe riječi.
Brat Franjo naime sam brine za čistoću naše Bazilike te usto još i kuha u samostanu. Zadaće su mu mnoge, a godine koje nosi na plećima nose i svoja ograničenja. Iako vedar i okretan, našu je pomoć vrlo rado prihvatio. Vjerujem da najviše dirnut željom mladih da daruju svojih par sati slobodnog vremena za druge. Tako je naša mala sedmeročlana družba krenula u čišćenje galerije Bazilike. Nošenje kanti vode iz prizemlja i pranje podova nije nam ojačalo samo tijelo već i duh. Međusobno smo se zbližili brbljajući o svakodnevnim brigama i radostima. Na kraju smo, znatiželjni kao djeca, s bratom istraživali što se sve nalazi iza vrata sakristije. Saznali smo što se krije u ormarima i ladicama bez kraja, gdje se čuvaju kaleži, štole, stare misnice, knjige i jaslice. A kao zahvalu za kraj eksperimenta u samostanu nas je čekala i slatka okrepa i par neizostavnih šala patera Rukavine.
Bog je bio prvi koji je radio na Zemlji stvarajući je. Božji rad odražava Njegovu aktivnost, a Bog je u suštini dobar – iz stoga slijedi da je i Njegov rad također u biti dobar (Psalam 25,8; Efežanima 4,28). Bog nam je tako primjerom pokazao da ga radom nasljedujemo te nam obećava zadovoljštinu još veću od uloženog napora. Ispunjeni smo se vratili svojim kućama spremni na još pokoji eksperiment. Jer, naime, što je život u kojem se ne izlažemo, život u kojem hodamo samo sigurnim stazama, bez istraživanja, bez eksperimentiranja na koje načine očitovati Božju ljubav na ovom darovanom nam planetu?
Jelena Prepolec
