"Ma 3D ti je super, mislim da će ti se baš svidjeti, a tu upoznaš i prijatelje za cijeli život".
Rečenica koju mi je u sličnom obliku ponovilo nekoliko prijatelja u rasponu od svibnja do rujna.

"Dosta mi je više, hoću nešto novo."- istovremeno sam zavapila u sebi po nebrojeni put. To sam ljeto slučajno (ili Providnošću?) završila na Modravama koje su me oduševile, a na njima su me još jedna ili dvije osobe potakle na upis 3D-a. U tom trenutku života, činila sam se sebi kao kandidat za iskorak i promjenu. Moje namjere pri upisu 3D formacije nisu bile savršeno jednostavne i nesebične, kakve sam ja željela da budu, nisam htjela samo približiti se Bogu, nego i upoznati nove ljude, na neki si način stvoriti i novi život. Ponor koji me dijelio od blistavih obećanja o plodovima 3D-a bilo je moguće premostiti samo klikom na "Podnesi prijavu."

Dvije godine koje mi je Gospodin pripremio s druge strane tog preplašenog pristanka bile su više no vrijedne svega što sam čula.

Iako je to egu jednog perfekcionista poput mene teško priznati, imala sam strah od nepoznatog i od tog što nisam poznavala nikog od ljudi koji dolaze, osobito u početku. Ipak, s vremenom se sve polako slagalo, i počela sam se radovati nagovorima i grupama koje dolaze.

U prvom dijelu prve godine 3D formacije slušali smo o molitvenim "alatima" koji su mi bili korisni, osobito molitva egzamena, koliko god nekad bila lijena za napraviti je. Redovitost i prihvaćanje molitve koju bih izmolila postajali su mi važniji od zamišljene "savršene izvedbe" i "pobožnog osjećaja" koji bi je nekad zaista i pratili, a nekad i ne. Između ostalog, imali smo prilika za druženje i upoznavanje jedni drugih kroz odlazak na branje maslina na Modrave i različite volonterske aktivnosti koje smo mogli birati tijekom cijele godine, samostalno ili sa svojom 3D grupom. I upozorenje, ljudi iz grupe (ali i s ostatka godine) ti obično usputno i nepripremljeno postanu Obitelj 2.

U drugom dijelu prve godine obrađivali smo kreposti. Te nagovore pamtim kao neke od najljepših i najpoučnijih koje sam ikada čula, jer su govorili o temama koje su bliske i potrebne mladom čovjeku, poput čistoće, umjerenosti, poniznosti…no uvijek na blizak način, primjenjivo u životu koji živiš i kad izađeš iz sigurnosti SKAC-ove dvorane. U primjeni kreposti u mojoj svakodnevici, egzamen mi je puno puta služio da napokon uočim sitne darove i odgovore na moje molitve koje mi je Bog poklanjao (u svakom danu, ne samo nedjeljom).

Put na prvoj godini 3D formacije bio je za mene, posebno kroz egzamen, obilježen učenjem gledanja na sebe na način kojim me Bog promatra (kao svoje ljubljeno dijete, voleći me toliko da mi daje slobodu u mojim izborima) te mi je bio nit vodilja i u razlučivanju mog životnog poziva. Božju ljubav bili smo poticani kušati u različitim zanimljivim eksperimentima koji se nude u SKAC-u i u sklopu 3D-a, poput odlazaka na Modrave, volontiranja u dječjem domu i slično.

Na drugoj godini 3D-a smo prolazili kroz duhovne vježbe. Bez brige, nisi bačen u njih, određeno vrijeme se pripremaš i osluškuješ zove li te Bog tu. Bilo mi je jako izazovno pronaći vrijeme za nagovore i tišinu za molitvu u nekom prosječnom danu, no Gospodin je iskoristio i ono malo što sam Mu dala, velikodušno i nezamjerljivo. Podario mi je i divnu pratiteljicu koja me svakog tjedna ohrabrivala i poticala na molitvu, sklanjajući pogled s mene i mojih nedostataka na Njega.

Nakon ove dvije godine, prevrtivši film unazad i prisjetivši se plodova koji su izrasli na 3D-u, mog upoznavanja Zaručnika (ali i zaručnika, onog s malim z), mogu samo ponoviti onu rečenicu s početka koju sam i ja čula od drugih: "Ma 3D ti je super, mislim da će ti se baš svidjeti, a tu upoznaš i prijatelje za cijeli život".

Prijave su otvorene, prijavi se i ti! Ako nisi u Zagrebu, imamo i online program.