U programu 3D formacija sudionici prolaze različite eksperimente. Cilj je da polaznici steknu iskustva života u različitim sredinama. Gabrijela, sudionica druge godine, bila je s majkama i djecom iz kluba Ana koji su pozvani na predstavu franjevačkih bogoslova na Opatovini. Zamolili smo je da nam u kratkim crtama opiše svoje iskustvo:
Iskreno moram priznati da sam u početku volontiranja s osobama s intelektualnim poteškoćama bila “sklupčana u svoj svijet”. Nisam se mogla odmah opustiti, već sam sve promatrala pomalo s određenom distancom i donekle ozbiljnošću. Valjda “svijet odraslih” to učini. I ja mu dam dopuštenje za to. No, kada je prošlo malo vremena, kada smo počeli svi zajedno pjevati i veseliti se, osjetila sam zajedništvo i neiskvarenost među njima. Pala mi je na pamet ona famozna rečenica “Budi sebičan. Volontiraj!”.
I tako je i bilo, ja sam se osjećala super, bilo mi je zabavno i zanimljivo. Nisu im trebala moja znanja, neke posebne vještine, već je bilo dovoljno veseliti se uz njih. Veseliti se. Kako li sam samo na to zaboravila, uz sve svoje obaveze? Zahvaljujući njima, ponovno sam osjetila što znači iskreno se veseliti.
Volontiranje s osobama s intelektualnim poteškoćama. Krivo rečeno: to je zapravo druženje s osobama koje imaju veliko i čisto srce, koji su toliko radosni, da ja takvu i toliku radost uopće nisam mogla ni zamisliti. Bila sam u društvu osoba koje se vesele malim stvarima kao što su dolazak Sv. Nikole, malenim poklonima, a ne nekim velikim materijalnim dobicima. Bila sam u društvu osoba koje su iskreno radosne, koje ne upotrebljavaju lažne osmijehe i prijetvorna ponašanja.
Volontirajući s njima, dobit ćeš puno djetinje radosti i iskrenosti. Prepoznat ćeš ih po njihovom srcu! To su odrasle osobe s djetinjim duhom i žarom.
Hvala ti Gospodine, na ovom susretu. Hvala ti što “izlazim iz svog svijeta” i učim sebe darivati drugima.
