Evo nam još jedne 3D priče. Od izbjegavanja 3D-a, do Glasa koji neprestano pozivao. Od otpora do mira u poslušnosti. Od bježanja do animiranja. Od primanja do davanja. Tako je, kroz umiranje sebi i domišljatost, izgledao Tajanin 3D put. Pročitaj kako je pronašla ono vrijedno u toj muci i borbi.

„Tri asocijacije koje mi dolaze kada pomislim na 3D formaciju su duhovne vježbe, umiranje sebi i učenje u svakodnevnoj domišljatosti. Da budem iskrena, 3D me nije uopće privlačio, elegantno sam ga godinama izbjegavala i mi nije izgledao fora, niti sam smatrala je to nešto što bih htjela i trebala proći. No bilo je tu ipak nešto meni privlačno – duhovne vježbe. Kao padobranac bih svake godine u veljači slala Mariji upit postoji li još koje mjesto za dušu koja vapi, a nije službeno u formaciji. Na moju radost, njezin odgovor uz onaj poznati uzdah uvijek je bio: „Ajde, može.“ i meni je život mijenjao.

Kako su svi oko mene prolazili formaciju i vladao je val oduševljenja, došlo je vrijeme da pristanem i službeno se prijavim. U meni je i dalje bila prisutna otpornost, no odlučila sam ipak biti poslušna Glasu. Bila mi je to skoro godina dana mučenja, svaki tjedan iznova. Nagovori koje smo imali ponedjeljkom bili su mi li-la, niti previše zanimljivi, niti toliko dosadni da napustim prepunu dvoranu. Razlog tome je bio što sam ipak prije 3D neka znanja dobila kroz knjige ili neke druge formacije ili ljude oko mene, što sam si nekim djelom i sama „kriva“. Ali da ne ostane sve tako, pobrinuo se Bog na jedan kreativniji, a puno teži način. Dopala sam u grupu kod animatora kojeg vjerojatno nikada ne bih sama izabrala, a danas sam neizmjerno zahvalna. Dok su ostale grupe više-manje prolazile tematiku s predavanja, naš Stipa je odlučio biti dva, tri koraka ispred, i svakoga tjedna iznova lomiti Riječ. On i njegova crvena knjiga, Jeruzalemska biblija, biti su ustrajni i postojani, a moje vježbanje u poslušnosti i umiranju sebi sve teži i teži. I tako je to trajalo nekoliko mjeseci, dok stvari nisam pustila i sama sebi rekla dosta, prihvaćam Bože ovo i sve što želiš kroz to. I tada se zaljubih u Njegovu Riječ, u ovaj način otkrivanja i bivanja s Riječi. Nije da danas posežem za rječnikom i tražim značenje svakog korijena riječi, kao što smo na grupi imali prilike raditi i učiti, ali nije ni da prelijećem preko Izvora kao muha bez glave.

Treća asocijacija koju sam navela je svakodnevna domišljatost kroz animatorstvo na drugoj godini. Od toga da ne želim čuti za animiranje na 3D-u, pristajanja iz poslušnosti, do potpunog mir s tom odlukom. Što se tiče sudionika koju su mi bili dani, već na prvom susretu vidjelo se da neke vidim prvi i posljednji puta, no bila sam mirna s tim. Na kraju su ostali njih dvoje hrabrih, Matija i Sara, kao nebo i zemlja različiti, a oboje na svoj način posebni. Ono što mi je iz tih naših susreta najviše ostalo, na što se i danas često vraćam jest kako nešto što je tebi potpuno jasno objasniti da i osoba do tebe može to razumjeti. Kako se zaista trebam potruditi da čujem osobu do sebe, ali i da ona mene čuje. Kako treba postojati ta iskrena želja i otvorenost. I koliko je to vrijedno kada je prisutno. Koliko to odmara i daje života za dalje, kako i koliko onda želim biti u društvu s tom osobom. Upravo jer su bili tako posebni, za grupu sam se pripremala na način da sam puno osluškivala. Stil koji je dogovoren za grupe bio je više slobodan, pa sam to i mogla. A onda kada bi došao četvrtak, i grupa krenula, bilo je Bože vodi, evo sve Tebi predajem. I uživah u tim trenucima s njima i s Njim.

Je li sve to bilo jednostavno? Nije. 

Je li vrijedilo? Jest.

Ako se i tebi u srcu lomi poći na 3D formaciju ili ne, pokušaj se Njemu u ruke predati. Baš kao i naša Tajana. Pusti da i tebe iznenadi u onome što ti se na prvi pogled ne čini privlačnim, a što kao lončar glinu može oblikovati tvoje srce. Srce otvoreno i puno ljubavi za druge. Srce koje je blizu Njemu. Prepusti mu se. Vjeruj i prijavi se na 3D! „Evo sve činim novo!“