Današnja SKAC25 priča stiže od Zuzane Redžović. Lavica je ona naša od 2017. godine kad je prvi put došla u Palmu. Danas je voditeljica projekta 72 sata bez kompromisa – za koji su otvorene prijave za sudionike!

  1. Kad netko kaže SKAC – što ti prvo padne na pamet?

SKAC je mjesto na kojem možeš Radost života dijeliti s drugima. U SKAC-u Bog djeluje kao umjetnik koji spaja tolike različite boje, različite naše duše, talente, različite boje naših osobnosti u jednu predivnu zajedničku sliku, sliku kojoj se ne možeš prestati diviti. Kroz tu sliku svi smo ujedinjeni u Njegovoj ljubavi, upravo u tom šarenilu i kombinaciji različitosti Gospodin donosi sklad i radost.

  1. Kako je izgledao tvoj SKAC put – kad si došla tu prvi put, kako? Na kojim si programima sudjelovala, na kojima volontirala, što si sve radila? Što te drži tu?

Moja SKAC priča započela je 2017. godine kada me prijateljica s fakulteta pozvala na Misu mladih u baziliku Presvetog Srca Isusova. Kada sam prvi put došla, sjećam se oduševljenja i divljenja koliko je bazilika napunjena mladima petkom navečer. Dok su neki drugi mladi petkom navečer bili po klubovima, ovdje u bazilici bilo je toliko živo, toliko sveto. Mladi su dolazili na Izvor Ljubavi, željeli su biti opijeni tom neizmjernom Ljubavlju. Divila sam se propovijedima patera Ikea i molitvama vjernika koje su mladi pisali na licu mjesta na papiriće, koliko je tu njima Gospodin bio blizu i koliko su Ga oni istinski osjetili. 

Jednoga petka na Misi mladih su spomenuli volonterski projekt 72 sata bez kompromisa i pozivali da se uključimo kao volonteri. Učinilo mi se to kao nešto zanimljivo, iako nisam bila sigurna hoću li ja to znati, moći…Nekako sam se ohrabrila i odlučila se po prvi puta okušati u volonterskoj avanturi. Moja prva volonterska akcija je bila ekološka akcija u Osnovnoj školi Frana Krste Frankopana, gdje smo izrađivali gredice za biljke u sklopu eko vrta, bojali klupice i sjenice i rezali granje zajedno s učenicima i roditeljima iz škole. Na akciji sam upoznala dvije predivne cure (danas redovnice) iz kojih je žarila posebna radost, kakvu do tada nisam nikada osjetila. 

U projekt sam se kroz sljedeće godine uključila u organizacijski tim (u Tim za ugovaranje akcija) te sam bila voditeljica akcija, zatim jedna od voditeljica Tima za ugovaranje akcija i na kraju voditeljica projekta. Biti u organizaciji ovog projekta činila mi se jako velika odgovornost, a uvijek me bilo strah da neću imati za to dovoljno vremena, da nisam dovoljno dobra, kako bih ja mogla voditi neki tim i stati pred ljude? I u ove sve nesigurnosti je tiho dolazio Gospodin, koji u SKAC-u neumorno poziva mlade da se ne boje prihvatiti nečeg novog i nepoznatog. Jer jednom kada prihvatiš, On će te obasipati sa brojnim milostima i blagoslovima. 

  1. Kakva je bila atmosfera u SKAC-u tih kad si došla, kakva je danas? Čega se posebno sjećaš s početaka? U čemu si najviše guštala, u čemu danas guštaš? S kim? Koja ti je možda najdraža, najživlja uspomena?

SKAC se kroz godine mijenjao, rastao, sazrijevao, ali je uvijek imao isti cilj – pružiti priliku mladima da dublje upoznaju Boga. U SKAC-u su tada i danas dolazili mladi koji se žele maknuti od svijeta, koji žele doći Bogu, pokloniti mu se i slaviti Ga. I predivno mi je gledati koja se sve čuda događaju kada se na jednome mjestu okupe mladi s istim ovim željama. 

Uspomene samo sijevaju jedna za drugom… Zajednički doručci u SKAC-u prije početka projekta, zajednička molitva krunice na klupici na Ribnjaku, veseli odlasci u Mariju Bistricu, sveta misa za projekt s paterom Bojanom u kapelici, sveta misa kasno u noć s paterom Mislavom u velikoj dvorani, SKAC fešte u dvorištu pune života, plesa i radosti, branje maslina na Modravama, čišćenje klupica i podova bazilike… Jedna od najživljih uspomena mi je volonterska akcija u Oborovu, išli smo u caritasovu Kuću Sv. Vinka Paulskog. Čim smo stigli, korisnici su nas uzeli za ruku kao da smo već dobri prijatelji, prihvatili nas u igru, u svoj dom. Neki od korisnika ne mogu govoriti, ali kroz njihov topao pogled, nježan zagrljaj i pruženu ruku Gospodin mi je progovorio, pokazao mi je njihova predivna neiskvarena srca koje On toliko ljubi. Pokazao mi je kako se ponekad izgubim u nekim toliko nebitnim brigama, kako je vrijedno kada nekome u potrebi dođeš takav kakav jesi, sjedneš pored njega, igraš se s njime i osjetiš tu predivnu radost – Gospodin natopi tvoje srce radošću i zahvalnošću.

  1. Da moraš izdvojiti jednu SKAC stvar koju bi preporučila mladima da iskuse, što bi to bilo i zašto?

Magis krug mi je nešto zaista posebno. Dijeljenje u kojem daješ djelić sebe, opažaš svoje srce, što Bog s njime radi i gdje ti posebno i konkretno dolazi. Zatim promatraš srca drugih i zahvaljuješ Gospodinu što ti dolazi kroz tolike osobe, stvari – za koje nekad davno prije ne bih niti osvijestila da su Božje. Bog me u SKAC-u učio toj zahvalnosti za "malene" svakodnevne stvari i dao mi je priliku dijeliti radost služenja s drugima. 

  1. Što je najdragocjenije što je Bog po SKAC-u dao tebi? 

Bog me po SKAC-u naučio izgarati za Ljubav, naučio me povjerenju u Njega, naučio me koja se čuda događaju kada sve prepustiš Njemu! SKAC mi je dao dublje iskustvo vjere, doći Isusu sasvim blizu, dao mi je osjećaj da sam ljubljena, dao mi je prijatelje s kojima zajedno mogu slaviti Gospodina. SKAC je zazelenio moj život, posadio u njemu Ljubav. Zahvaljujem Gospodinu da me ovdje pozvao, da mogu biti dio SKAC-a, dio priče koja je započela prije 25 godina, a koja neprestano gradi i umnaža. 

  1. P. Luka nam je u razgovoru rekao da mu je dijete (SKAC) dobro stasalo, kako ti vidiš SKAC danas? Što želiš SKAC-u za rođendan?

SKAC danas vidim kao zrelu osobu, koja je istovremeno u sebi zadržala onu iskrenu dječju radost i zaigranost, ali u sebi krije i onu "staračku" mudrost koju je kroz ove godine stjecala, a preko svih drugih prijatelja i posjetioca ju nesebično dijeli dalje i odgaja nove generacije. SKAC je poput mladog učitelja koji te poziva da otvoriš svoju praznu bilježnicu i  u nju kreneš pisati svoju SKAC priču, ohrabrujući te da iako možda sada ne znaš niti abecedu, da ćeš uz njega polako učiti, sazrijevati i naučiti onu najvažniju životnu lekciju – Gospodin te ljubi svim srcem i poziva te da i ti na taj način ljubiš druge. Kroz sve ovo bit ćeš autor predivnog romana o darivanju, služenju i Ljubavi. 

SKAC-u želim puuuuuno radosne dječice koja se oko njega okuplja, želim mu da nastavi pisati predivne životne priče, da nastavi ispunjati srca, ohrabrivati, (trans)formirati, raširenih ruku primati svakog posjetioca i u svako njihovo srce otisnuti jednog lava – Lava iz plemena Judina. 

Ako i ti želiš podijeliti svoju SKAC priču, piši nam na odnosi@skac.hr

I imamo jednu novost – najavljivali smo ranije proslavu 25 godina našeg SKAC-a, ali imamo novi datum – subota, 28. studenoga, popodne u Palmi. Vidimo se.