NNedugo nakon što je SKAC Palma 2001. godine formalno osnovan, p. Luka Rađa je uočio potrebu mladih za sadržajnim ljetovanjem u prirodnom okruženju i dobrom društvu, kroz molitvu, rad i zabavu. Od želje do realizacije nije prošlo mnogo – prvo ljetovanje mladih na Modravama dogodilo se već 2003. godine. Među ekipom se te prve godine našla i Mihaela Martinović, danas sestra Družbe sestara Presvetog Srca Isusova iz Rijeke. Jedno modravsko ljeto označilo je njen početak dubljeg traženja Isusa! Svjedočanstvo u kratkim crtama pročitaj niže.
Što pomislim kad začujem riječ SKAC Palma? Uh, srce mi zaigra od radosti. Već tijekom gimnazije redovito sam odlazila u Palmotićevu – bilo zbog ispovijedi, bilo zbog razgovora sa svećenikom. Isus je uvijek bio tamo. Nikad nisam bila sama. U Baziliku bih ušla, pomolila se i gledala u sliku iza oltara – sliku Presvetog Srca Isusova. Osjećala sam da je to sam Isus, koji je tih dana bio s nama u dvorištu Palmotićeve. Zatim je došla obavijest da se otvara kamp za mlade. U drugom razredu srednje škole bila sam. Otišla sam to ljeto, misleći da ću biti samo tjedan dana. Zamolila sam mamu za dopuštenje, a ona je, naravno, pristala. Međutim, moj boravak se produžio na skoro mjesec dana. Bilo je to 2003. godine, a ja sam tada imala samo 15 godina.
To ljeto na Modravama označilo je početak mog dubljeg traženja lica Isusova. Shvatila sam ubrzo da su ljudi oko mene imali dublju vjeru, bolje su slijedili dnevni raspored, a nije im bilo teško ustati ujutro. Kamp je tek bio pokrenut, pa je bilo mnogo posla. Grupa mladih se stalno mijenjala, a ja sam, dirnuta svjedočanstvima drugih, počela bolje osluškivati Božji glas u svom srcu. To je vodilo k tome da sam počela „biti" i osjećati se bolje, jednostavno sam porasla u vjeri i počela dublje doživljavati Božju blizinu. Nakon što sam završila kraći studij u Zagrebu, počela sam raditi u trgovini i u uredima, no još uvijek sam se tražila. Primjećivala sam da nisam mogla pronaći svoj mir u Zagrebu, niti društvo koje bi išlo na misu sa mnom svake nedjelje i pričalo o Božjim tajnama i Isusu. Zbog svega toga nekako donosim odluku preseliti se u Rijeku, gdje dolazim na Zamet, i ponovno – na Župu Srca Isusova. I tada počinju navirati opet pitanja: „pa dobro, što je to…Srce Isusovo, uvijek me pratiš, uvijek me slijediš, Ti si moje utočište?" I to je to. Tada počinje prvi veći rast u vjeri i odnosu s Bogom.
2016. godine, na poziv pape Franje, da Crkva otvori vrata, izađe na ulice, započela molitva krunice na otvorenom. Tada su nam, uz nas mlade, počele dolaziti moliti Krunicu i sestre Presvetog Srca Isusova. I stanem ja nakon par puta tijekom molitve gledati u njihovu odoru, osobito u donji dio haljine. Nakon nekoliko dana, u meni se počinju rađati pitanja: Što ti radiš? Je li to Božja volja za tvoj život? Tko je taj Isus u kojeg ti cijeli život vjeruješ, koji ti je prijatelj, koji te prati? I što je Božja volja za tebe? Misliš li cijeli život goniti lude snove i želje? Dokada?! Tada su u mom srcu počela klijati želja i poziv. Vjerujem da je to bilo posredstvom Marije Majke Božje, njenim zagovorom. Tako je počelo.
Sada, nakon gotovo sedam godina u samostanu Presvetog Srca Isusova, trudim se iz dana u dan živjeti u poniznoj ljubavi prema Bogu i ljudima, gledajući potrebe drugih, čineći dobra djela. To je poziv: ljubiti čovjeka, pomagati potrebitima, bez straha, jer u savršenoj ljubavi, Bog izgoni svaki strah. Zahvaljujući tomu, dolazi i snaga za borbu. Milost Božja je to, a nakon te prve milosti uslijede i druge. Križa će uvijek biti, ali kroz njega se svakodnevno izgrađuješ kroz situacije, teškoće, okolnosti, izazove. Tiha je to izgradnja sebe u odnosu prema Bogu i ljudima, u ljubavi. Ponosna sam na taj put koji nisam čak morala iznjedriti sama za sebe, već je to On, moj najveći prijatelj učinio za mene, i na tome daru ću Mu vječno biti zahvalna, i pjevati Njemu u čast pjesme i hvale. Sve bi mlade ljude potaknula na povjerenje, razgovor s Isusom, a potom osluškivanje Božje volje i hrabro da krenu hrabro slijediti stope Njegove u onom smjeru kojem ih On povede.
Ako i ti želiš podijeliti priču, anegdotu, svjedočanstvo kako je Bog u tvom životu djelovao po SKAC-u, Modravama ili nekom drugom programu, javi se na mail odnosi@skac.hr.
