Od Ignacija tebi, čitatelju #17
Pismo ocu Antoniju Araozu
Pismo 5061
Nekoliko redaka punih naklonosti koje je sv. Ignacije Loyola napisao Araozu prigodom slanja izvješća što ga je primio od nekolicine otaca o njemu. Araoz treba prepoznati duh ljubavi kojim su ti oci pisali te se vladati u duhu blagosti i ljubavi. Pismo ne opisuje ponašanje zbog kojega se Araoza kori. Ipak, otprilike u to vrijeme bilo mu je rečeno da ne bude toliko sklon upletanju u svjetovne poslove.
Rim, 3. siječnja 1555.
IHS
Neka nam vrhovna milost i vječna ljubav Krista Gospodina našega uvijek budu pomoć i potpora.
Kako magister Polanco u moje ime piše o drugim stvarima, ovdje ću samo reći da sam primio izvješća nekoliko članova vaše provincije koja se odnose na vas osobno. Šaljem vam u prilogu prijepis tih izvješća i usrdno vas molim da dobrohotno primite ono što je u njima rečeno, jer oni koji su pisali učinili su to iz iskrene ljubavi te su, po nalogu Nadala, izrekli ono što su osjećali.
Ipak, jedno ću reći. Kako je moj običaj da se o važnim pitanjima, o kojima moram odlučiti, savjetujem i dogovaram s nekima iz kuće, želio bih da i vi postupate jednako. Tako ćemo se pokazati da imamo jedan te isti način djelovanja, usklađujući se s onim duhom blagosti i ljubavi koji nam namjesnik Krista Gospodina našega preporučuje u bulama o ustanovljenju naše Družbe.
U svemu ostalome, Onaj koji nam je dao volju da Mu služimo udostojat će se dati nam i pomoć da nosimo breme koje je, radi svoje veće službe i slave, položio na nas. Neka Mu bude po volji udijeliti nam uvijek svoju preobilnu milost, da spoznamo Njegovu presvetu volju i potpuno je izvršimo.
Pitanja za produbljivanje:
- Gdje u svome životu najteže prihvaćam bratsku opomenu ili iskrenu povratnu riječ drugih, i mogu li u tome prepoznati poziv Boga koji me po ljubavi zajednice želi voditi prema većoj poniznosti i slobodi?
- Na koji način donosim važne odluke: oslanjam li se ponajprije na vlastiti sud ili tražim razlučivanje u zajedništvu, u razgovoru, molitvi i slušanju duha blagosti i ljubavi?
- Koje mi je „breme" trenutno povjereno radi veće službe i slave Božje, i kako u svakodnevici iskustveno prepoznajem da mi Krist ne daje samo zadatak nego i milost i snagu da ga nosim?
