Pismo 1429

Pismo Isabel de Vegi

Ignacije tješi Isabel de Vegu zbog sretne smrti njezinog brata.

Rim, 1. Studeni 1550.

Neka Vam suverena milost i vječna ljubav Krista našeg Gospodina uvijek bude pomoć i podrška.

Iako nismo dobili pisma iz vašeg grada, primio sam vijest da je naš Gospodin Bog, nakon što je ocu podario tako veliku pobjedu na zemlji, odlučio dati sinu savršeniju na nebu. Nakon što je nadvladao sve slabosti krhkog tijela i duše, gospodin Ferdinand de Vega će postići uživanje vrhovne dobrote bez tereta briga, i to usprkos svojim malobrojnim godinama. Njegova je pobjeda takva kakvu svi u ovom životu želimo postići, imali puno ili malo godina. Ne sumnjam da je tankoćutnost naravnog osjećaja od vas izmamila danak suza, ali se također i nadam da milost kojom Gospodin Bog podržava i usavršava slabosti naravi, daje takvo slaganje s Njegovim namislima i toliko prisjećanja na vječne stvari, da biste više poželjeli biti sa svojom majkom i bratom u našem nebeskom domu kada bi se tako svidjelo Bogu, nego li vratiti ijedno od njih u kušnje ovog progona i hodočašća. Trebali bismo imati čvrstu nadu da je, nakon takvog života i smrti kakve je imao, osobito nakon onoga što je prošao naš Gospodin Isus Krist, božanska i vrhovna Dobrota već morala uslišati sve vaše i naše molitve za njega, preduhitrivši nakane koje smo ponudili.

Neka Mu se svidi podariti svima nama koji ostajemo ovdje dole Svoju preobilnu milost, kako bismo spoznali Njegovu najsvetiju volju i savršeno ju ispunili, i pronašli savršenu sreću u Njegovoj radosnoj prisutnosti.

Smjernice za produbljivanje:

  1. Utjehom u Duhovnim vježbama sveti Ignacije naziva sve one pokrete u duši koji čine da naša vjera, nada i ljubav prema Bogu budu veće, jače, žarče. U ovom pismu on svoju prijateljicu Isabel poziva na čvrstu nadu da je pokojnik već u Očevu zagrljaju. U čemu je tebi osobno potrebna čvršća nada? Traži danas to od Gospodina.
  2. U kojim područjima svoga življenja si sklon upasti u malodušnost, beznađe i samosažaljenje? Primjeti to i predaj na sljedećoj ispovjedi kao grijehe protiv nade.
  3. Ignacije preporuča Isabel prisjećanje na vječne stvari kao izvor ljubavi prema Bogu. Pokušaj se i ti izložiti toj vježbi razmišljanja o smrti i o vječnom životu. Promatraj kakve pokrete u tebi to budi (nadu ili očaj, vjeru ili nepovjerenje, strah ili ljubav?) i samo to iskreno reci Bogu. Traži Ga milost, kako Ignacije preporuča, da možeš “pronaći savršenu sreću u Njegovoj radosnoj prisutnosti.”