Današnje SKAC 25 svjedočanstvo dolazi iz pera Mateja Deura. Samo pročitaj.

„Rječnik definira superlativ kao najvišu vrstu, kvalitetu ili razinu; nešto što nadmašuje sve ostalo ili sve druge; nešto vrhunsko. Ja ga definiram kao SKAC." Tako bi glasila moja definicija SKAC-a kada bih smio posuditi i malo preoblikovati način na koji je poznati lik Michael Scott iz serije The Office opisao kolegu Dwighta Schrutea.

Kada govorim o SKAC-u, govorim o nečemu što je posebno, čega ti nikada nije dosta i što tvoj život vrlo jednostavno, ali konkretno čini boljim. Rekao bih da je to kao ledeni vjetar ili vruća janjetina ili nešto tome slično (po reakcijama moje žene, za ženski spol to je kao kada nešto što dugo tražiš vidiš na akciji, a onda uz tu akciju dobiješ još i kod za 20 % popusta).

Ljubavna priča koja je obogatila moj život.

Prije svega, moram biti iskren: dolaskom u SKAC uopće nisam znao ni kamo dolazim, ni čemu, a ponajviše ni kome. Usprkos tome, pokušat ću ukratko, ali jasno dati uvertiru, nekakav zaplet, a onda i vrhunac ovoj posebnoj ljubavnoj priči koja je obogatila moj život iskustvima, događajima i ljudima u tolikoj mjeri da mogu sa sigurnošću reći kako danas jesam to što jesam upravo zahvaljujući SKAC-u. Gotovo sam siguran da određeni dijelovi mene možda nikada ne bi ugledali svjetlost dana bez SKAC-a jer je Gospodin posebne milosti dijelio baš u toj ludoj Palmotićevoj.

Nisam znao što je SKAC, ali preko obiteljskih prijatelja dobio sam preporuku da se uputim na Modrave. Tada sam, kao klinac koji je završio 4. srednje i čekao upis na fakultet, došao na kamp o kojem nisam znao ništa i koji organizira udruga o kojoj sam znao još manje. Uz sve to, može se vrlo lako pretpostaviti kako je moja bivša cura, sadašnja žena, reagirala kada sam joj rekao da struje nema pa ću se javiti krajem tjedna. Recimo samo da je ponekad dobro nemati internetskog signala. Bilo kako bilo, baciti se u nešto potpuno nepoznato bilo je nešto što su radili svi biblijski likovi, a to je uvijek urodilo dobrim plodovima. Tako je bilo i u mom slučaju. Da ne dužim, potpuno sam se zaljubio u to mjesto, taj Duh i te ljude. Toliko da sam već iduće godine išao kao animator.

Tako sam preko Modrava počeo dolaziti u SKAC i upoznavati neke od najvećih luđaka u svom životu. Bili su to ljudi koje bi trebalo proučavati – dolazili su čak iz drugih gradova kako bi potpuno besplatno žrtvovali svoje vrijeme, svoju snagu, svoja materijalna i nematerijalna bogatstva kako bi služili drugima, i to besplatno (ponekad čak i o svom trošku). Kao nekakvi piromani, zapalili su i u meni tu istu želju – iako je nerijetko kod svih tih ljudi, kao i kod mene, vrlo jasno da smo sve što smo tamo dali dobili natrag, i to stostruko. Ja, koji sam mislio da tamo nešto dajem, uvijek sam višestruko primao.

SKAC piroman Božje ljubavi

Kao mladi piroman Božje ljubavi, u kojeg me Gospodin polako oblikovao preko tih ljudi, počeo sam se uključivati u razne programe (3D, 72 sata bez kompromisa, razne radne akcije, edukacije, volontiranja i sl.). Tu sam upoznavao sve više i više luđaka koji su svi bili ludi na svoj način, ali nekako na istoj frekvenciji – bila je to frekvencija zaljubljenosti koju sam osjetio na Modravama, gdje je svaki mladi čovjek imao potrebu istinski iskusiti život u punini, u potpunosti. Svi koji su tamo dolazili, neovisno o svojim okolnostima, imali su potrebu pripadati i davati se. Rekao bih da su imali potrebu gorjeti, i to do kraja, a ne samo se dimiti. Kako mi je rekla jednom prilikom Marija S. „sa Gospodinom nema između, ili si 0 ili 1!" S pogledom unatrag, rekao bih da je svima pred očima, kao kroz maglu, bilo jasno kamo trebaju ići, tj. Kome, ali ne baš kakav ih put čeka. Tako je bilo i sa mnom. Srce mi je toliko gorjelo da sam htio biti uključen u sve moguće aktivnosti, koliko god to nerealno bilo, jer sam u pojedinim trenucima bio poput Petra koji govori: „Dobro nam je ovdje biti." Toliko dobro da je u ponekim trenucima bilo kao da ono što Krist daje tamo nadilazi granice vremena i prostora, dolazi konkretno tebi, u tvoje okolnosti, i zove te baš tvojim imenom.

Kad si se posljednji put osjećao istinski živim?

Pišem ovo dosta općenito i možda neshvatljivo nekome tko nije slično iskusio, ali tebi koji ovo čitaš rekao bih da je taj osjećaj isti onaj koji imaš kada si se posljednji put osjećao istinski živim! Toliko umoran i iscrpljen, ali od pravih stvari! Toliko se dobro sjećam svojih animatora koji su na Modravama čuvali sudionike u srednjoškolskom terminu i moje fascinacije energijom te djece koja su tjedan dana živjela tako da bi tijekom noći spavala po pet sati, i to je to. Rekao bi čovjek da su animatori odahnuli kada su takvi sudionici otišli, a moji su se, eto, svi rastužili. Jest da su svi te večeri spavali snom pravednika, ali to je tema za drugi put.

Bilo je tu scena koje ću pamtiti cijeloga života: sudionici koji se noću pokušavaju nekako iskrasti do svojih boljih polovica kako bi gledali zvjezdano nebo, animatori koji plivaju za odvezanim brodom ili, drugom prilikom, za odmrznutom piletinom, kuhari koji prave puding od riže jer nemamo ništa drugo, a nekome je rođendan, duhovnici koji spašavaju ne svoje stvari u šatoru, nego stvari svojega brata svećenika, mladi parovi koji su danas roditelji, volonteri koji prvi put u životu kose, drže valjak ili kist i tome slično.

Mogao bih tako u nedogled, ali to nije poanta ove priče. Poanta je da su sva ta iskustva još bolja od spomenutog ledenog vjetra… Da ne bi bilo zabune, govorim o kućnoj, a ne kupovnoj verziji. Šalim se, ali već je ovo odveć dugo pa prijeđimo na stvar.

SKAC slavi 25. rođendan, a ja sam imao privilegiju i čast aktivno sudjelovati u nekoliko godina njegova života. Pa svedimo sve prije navedeno na ovo:

  • Ako se pitaš što je SKAC, odgovor je: to su ljudi i, bez brige, svi su ludi kao i ti!
  • Ako se pitaš trebaš li SKAC, odgovor je: DA!
  • Ako se pitaš trebaš li ti SKAC-u, odgovor je: DA!
  • Ako se pitaš što želim SKAC-u za njegov 25. rođendan, odgovor je: želim mu tebe, dragi čitatelju!
  • Ako žeiš negdje pripadati i za nešto se u potpunosti davati kako bi bio spreman za život onda je pogodi to mjesto: SKAC!

Dragi, ne samo moj, SKAC-e, želim ti sve one koji ovo čitaju, a još te nisu upoznali. A za sve nas koji jesmo znaš da smo tvoji… Jer ipak, za mene ćeš uvijek biti kao ledeni vjetar!

Dođi, kušaj i guštaj s nama SKAC i sve što on je na rođendanskoj proslavi 28. studenoga 2026. godine od 16:30 u Palmi. Vidimo se.