Čudni su putevi Gospodnji ili bolje rečeno čudesni. Takvo je i svjedočanstvo koje su nam podijelili Marija i Kristijan Šimičić za naš #SKAC25 serijal. Pročitaj njihovu priču, a ako želiš podijeliti svoju piši na odnosi@skac.hr
Sve je počelo na Modravama
Bilo je to u ljeto 2015 godine. Prijavila sam se na kamp Modrave na nagovor prijateljice. Nisam imala neka prevelika očekivanja, nego sam samo htjela pobjeći iz Zagreba odmoriti se od posla, biti s Bogom, okopavati masline. Imala sam težak period nakon prekida dugogodišnje veze i već sam dvije godine intenzivno molila za supruga. Dogodio mi se privatni ljubavni brodolom i taman sam molila devetnicu svetom Josipu. Zadnji dan poklopio se s dolaskom na Modrave.
Prvi mi je, u kafiću gdje smo se svi trebali naći, pristupio brbljavi mladić imenom Kristijan iz Osijeka. Izrazio mi je dobrodošlicu, rekao da se predstavim i bio je simpatičan, ali mi je pomalo išao na živce. Kad sam ga gledala, prva pomisao bila mi je: "On izgleda kao neki moj rod." Na Modravama sam se super zabavljala i upoznala divne ljude, a tog dečka sam, ne znam zašto, izbjegavala čim bih ga vidjela. Kad god bi mi pristupio, lijepo bi razgovarali, čak i otvarali dušu i bilo je jako lijepo s njime pričati, ali kad bismo se susreli ovako usput, imala sam žarku želju pobjeći. Nisam znala zašto…
Na kampu su mi se svidjela dva dečka, no Kristijan nije bio jedan od njih. Kristijan se pak zaljubio u jednu drugu djevojku. Danas volimo reći da su nam se srca prepoznala, a oči ne. I tako je baš trebalo biti. Ja sam nosila bratove XXL majice i hlače kako bih mogla raditi i imala urednu odjeću za svetu misu pa sam u fizičkom smislu bila sakrivena njegovim očima. Danas znam da je Bog baš tako planirao nas susret. Da me Kristijan proganjao, jer je vrlo proaktivan, ja bih najvjerojatnije pobjegla i prekrižila ga. Ovako smo imali vremena za opuštene prijateljske razgovore koji su uključivali otvaranje duše. Mnogi su nam govorili da smo jedno za drugo, a mene je to silno uzrujavalo. Jednu večer nam je čak došla njegova animatorica i rekla da ćemo mi biti muž i žena. Pomislila sam: "Kako to može tek tako reći??" – to me posebno uzrujalo, haha. Ona je kasnije rekla da se toga ne sjeća. 🙂
Zadnju večer išla sam razgovarati s ljudima i čitala sam poruke iz boca koje smo si slali te naišla na Kristijanovo pismo. Bilo jako lijepo i iskreno napisano te sam osjetila grižnju savjesti kako mi je otvorio srce, a ja ga tako ignoriram. Otišla sam do njega i htjela sam mu pomoći razgovorom jer je prolazio teške trenutke, a kraj njega je sjedio dečko koji mi se sviđao. Pomislila sam: "Evo dvije muhe jednim udarcem. Porazgovarat ću s Kristijanom pa onda planiram otići razgovarati s ovim dečkom koji mi se sviđa."
"Mo'š si mislit." – rekao je Bog. Razgovor s Kristijanom potrajao je do u sitne noćne sate. Pričali smo o svojim problemima, obiteljima, bivšim vezama, željama i planovima za život – srca su se otvorila. Imali smo slične borbe oko čistog hodanja u bivšim vezama, slične razlike među braćoma i sestrom. Naime, on i ja smo najstarija djeca u obitelji s četvero braće i sestara. Obije imamo najmlađeg brata od 19 godina razlike. Slične razlike u godinama, isti sportovi koje su nam seke igrale… Pitao me jedno pitanje koje sam zbog svojih rana krivo protumačila pa sam brzo završila razgovor i maknula se od njega.
Sljedeće jutro bio je odlazak kući i jedino s njime sam se jedva zagrlila, nešto me jako smetalo. Kasnije sam shvatila da sam se bojala ljubavi i stvorila sam zidove oko svoga srca pa kada je Kristijan pokušao dođi do mog srca, to me jako boljelo. U meni je izazivalo odbojnost, traženja mana u toj osobi i osjećaja gađenja. Kristijan je molio za ženu na kojoj ima puno posla, a ja sam molila za muža koji od mene neće odustati, ha! Također sam u srcu imala veliku želju biti majka koja će ostati sa svojom djecom kod kuće i zbog toga sam prolazila velike kušnje od bližnjih. Kiki je pak molio za ženu koja želi biti kod kuće i ismijavali su ga zbog toga, ali Bog je imao plan. 🙂
Povratak u svakodnevicu
Nakon nekoliko tjedana poslao mi je prijateljsku poruku u Messenger. Dogovorili smo kavu u Zagrebu jer je imao s prijateljem dogovoreno gledanje košarkaške utakmice u Zagrebu pa se sve poklopilo. Nisam imala nikakva očekivanja od te kave,vali se dogodila zanimljiva situacija. Na putu prema tramvaju upalio mi se YouTube s pjesmom od Hillsong United " Even when it hurts, I'll praise you" i istovremeno mi je iskočila Kristijanova slika koju sam prethodno gledala na Facebooku. U to vrijeme nije bilo moguće da gore dvije aplikacije istovremeno. To me baš iznenadilo i u nutrini sam osjetila nešto kao spoznaju da ću mnogo trpjeti, ali da će rezultat trpljenja biti vrijedan i da se neću spomenuti svoje boli u toj radosti.
Kad me Kiki vidio rekao je: "Čovječe, pa ti si zgodna!", hahaha . 🙂 On je taman završavao devetnicu Gospi za razvezivanje čvorova jer je imao muke vezane uz prethodnu vezu pa smo na Kristijanov prijedlog zajedno izmolili deveti dan. Šetali smo do Kamenih vrata, potom sjeli na kavicu i od tada smo se redovito čuli telefonom budući da je Kristijan živio u Osijeku, a ja u Zagrebu. U našim razgovorima sve više smo otkrivali da imamo kvalitete koje smo molili za supružnika. Nakon mjesec dana smo prohodali i bila sam sretna što sam našla osobu kakvu sam Boga zamolila da bude moj muž, ali – tada kreću muke.
Na Modravama mi je svećenik pod ispovijedi rekao kako mi Isus govori da mu još nisam dala svoje srce – i da svoje srce pod svetom misom uronim u kalež. To sam učinila i ulaskom Kristijana u moj život počele su se rušiti zidine koje sam sagradila zbog svoje povrijeđenosti. To me jako boljelo i shvatila sam da uopće ne znam kako izraziti svoje osjećaje. Bili su jako povrijeđeni, imala sam blokade i želju pobjeći od Kristijana. Ono što me držalo je bile su svete Mise, ispovijed i naše zajedničke molitve Isusu da nas razdvoji ako nismo jedno za drugo jer mi je ta molitva "upalila" u prethodnoj vezi. Ali Kiki nije odlazio. Bio je ustrajan, a ja – pretjerano iskrena. Kad mi je rekao osjećam li i ja leptiriće u trbuhu rekla sam- ne, nego da me strah i da ja uopće ne znam što je ljubav. Uživala sam biti s njime, ali sam se morala nositi s osjećajima gađenja i to me silno uzrujavalo jer sam mislila da zbog tih osjećaja Kristijan nije za mene, a nisam mu htjela tratiti vrijeme. Bila sam suočena sa svim bolima koje sam nosila u svome srcu. Budući da ih nisam znala izraziti, pretvorili su se u ogroman strah popraćen učestalim napadima panike i tjeskobe.
Odluka u slobodi
Kristijan je vrlo proaktivna osoba i kad smo pričali o tome da smo jedno za drugo on je odmah rezervirao salu za svatove, a nije me ni zaručio. Ja sam se jako naljutila jer sam tip osobe koja puno promišlja i teško se odlučuje. To mi nije nimalo olakšalo u mojim stanjima panike i hvala Bogu na mom tadašnjem ispovjedniku koji je rekao da se odlučim – da se mogu udati, ali i ne moram, da sam slobodna osoba, ali da ga ne zavlačim. Ja sam odlučila da hoću i rekla Kristijanu da izvoli kupiti prsten kad je već rezervirao salu. On je rekao da ga ne pritišćem, a prsten je već bio kupljen, koji lik. 🙂
Nisam znala kad će me zaručiti i na jednom putu za Međugorje, dan prije zaruka koje nisam tada očekivala, mene uhvate "muke po gađenju" te smognem snage reći mu kako se osjećam, iako ima sve karakteristike mog budućeg muža. A moj popis srca nije bio malen…
On se rasplakao jer mu je to teško palo, a ja od muke nisam mogla ni plakati – kao da mi je netko zabio mač u srce. Gospodin je taj trenutak iskoristio da se suočim s jednom ranjenosti gdje mi je rečeno da sam muškoj osobi uništila život pa sam pomislila da sam i sada to učinila. Ali Bog je imao plan.. Budući da moj suprug zna nepromišljeno reagirati, moja narav bila mu je jedna vrsta kočnice prema nepromišljenim potezima. On se skoro oženio za jednu djevojku za koju se ispostavilo da je patološki lažac pa se onda ustrašio mojih osjećaja i rekao Bogu da mu pomogne da opet ne napravi grešku i da mu da neki znak.
Ne znajući da će me tada zaručiti, tu večer usnula sam da me zaručio i da mi je stavio prsten na srednji prst jer je bio prevelik za prstenjak. Ispričala sam mu to ujutro i to mu je bila snaga i potvrda da me zaprosi, a dogodilo se upravo to što sam sanjala. Prsten mi je bio prevelik i stavila sam ga na srednji prst i onda se sjetila sna – to je bio proročki san. Zbog duboke povrijeđenosti, moje emocije nisu bile uračunljive i morala sam se držati svog logičkog mozga i zaključivanja, ići protiv straha.
Pitala sam samu sebe: "Bi li se ovako osjećala da upoznam neku drugu osobu?", u smislu problema u svome srcu, i odgovor je bio – da. Osjećala bih se tako prestrašeno i sa željom da pobjegnem. "OK Marija", rekla sam si, "onda imaš problem koji treba riješiti". "Pristaješ li biti Kristijanova žena bez obzira na taj problem?". "Da", rekla sam si i pristala na njegovu prosidbu.
Vjenčali smo se nakon godinu dana hodanja u čistoći bez poljubaca i zagrljaja. Sad kad gledam na sve to, moje srce je bilo kao farizejsko srce koje je pratilo zakone, a nije imalo ljubavi, ljubav ga je strašila. Ali Bog je to sve iskoristio na svoju slavu. Otvorio je moje srce i ranio me bolima da bih iscijelila. Čudni su Njegovi putevi… 🙂
Brak i iscjeljenje
U braku nam na početku nije bilo lako jer su moje rane prštale van u obliku depresije i agresije i morala sam potražiti duhovnu pomoć, psihološku pomoć i zbog svega toga imali smo problema sa začećem pa smo ušli u Fertility Care program i tamo sam morala promijeniti i svoje zdravstvene navike. Bog je htio obnoviti moj duh, dušu i tijelo i tu sam prepoznala Njegovu ljubav jer prije nego što nam je podario djecu, htio je da oboje budemo dobro i da budemo zreli primiti to dijete kao dar. Učlanili smo se u molitvenu zajednicu Svete obitelji i prolazili kroz kušnje neplodnosti, s financijama, klevetama, ali s Gospodinom – sve smo pobijedili. Tu je Bog puno obrezivao i srce moga muža.
U sedmoj godini braka došao nam je naš Emanuel kako nam je Gospodin i obećao po molitvi našeg brata Ivana, a tri godine nakon njega – naša Veronika. Učimo se da je Bog na prvom mjestu i da sve onda pada na pravo mjesto. Padamo i dižemo se, učimo se opraštati, biti tu jedno za drugo. Uživam sa svojom dječicom kao majka kod kuće.
Često znam reći da smo Kiki i ja kao dva tvrdoglava magarca od kojih će Bog napraviti svece. U to čvrsto vjerujem.
