Od Ignacija tebi, čitatelju #5 

Ignacijevo pismo Joani Aragonskoj – 1. dio

Pismo 3014

U sljedeća tri pisma čitamo kako je Ignacije pokušao izmiriti vojvotkinju Joanu Aragonsku s njezinim mužem Asconiusem Colonnom, vojvodom od Pallianija i Tagliacozza, od kojeg se otuđila.

Polanco nam govori (Chronicon, II, 427-28) da je Ignacije tim povodom otišao u Alvito u Napuljskom kraljevstvu, 2. studenog. U dva i pol dana, koliko je ondje bio, zamalo je ispunio svrhu svojeg posjeta. Ali, kada je vojvotkinja kasnije stigla u Rim drugi su se krenuli “petljati” u njihov odnos i tako uništili ono što je Ignacije gotovo uspio postići. Ignacije je ovo pismo napisao nakon vojvotkinjinog dolaska u Rim, deset ili jedanaest dana od njegovog povratka.

Krajem studenog, 1552.

IHS

Moja gospo u našem Gospodinu,

iako sam s vašom uzvišenošću već raspravljao o načinima izmirenja sa senjorom Asconiusom, za što mislim da će biti najviše u skladu sa svetom voljom našeg Gospodina i što će najviše pristajati vašoj uzvišenosti, naklonost koju mi je Njegova beskrajna dobrota udijelila za služenje i duhovno usavršavanje vaše uzvišenosti, potiče me da napišem (suprotno mojim običajima) razloge koji me pokreću, tako da, osvrćući se i važući ih s vremena na vrijeme, zajedno s dobrom i svetom nakanom koju vam je dao Bog naš Gospodin, a osobito uz pomoć Njegove milosti, možda mognete promijeniti pogled i odluku koju vaša uzvišenost sada ima. Govorim dakle, draga gospo, da je, kad se sve uzme u obzir, najbolji korak kojeg se mogu sjetiti, da vaša uzvišenost odluči, s povjerenjem u našeg Gospodina, otići u dom senjora Asconiusa i potpuno se staviti pod njegovu brigu, bez traženja jamstva ili sporazuma, slobodno, baš kao što bi žena po običaju i trebala biti pod autoritetom muža.

Moji razlozi nalaze se u nastavku:

  1. Da bi pomirenje bilo potpuno, jedini način jest pridobivanje svesrdne naklonosti senjora Asconiusa. To je moguće postići ne preko sporazuma i jamstava, kao da ste bili neprijatelji, već očitovanjem ljubavi, poniznosti i povjerenja u njega kao vašeg muža.
  2. Ovaj način će, više nego bilo koji drugi, iskazati poniznost vaše uzvišenosti. Zapravo, ako jedna strana ponizno ne popusti ne može se postići dogovor, jer su srca ogorčena. Stoga, ako jedno od vas mora ponizno popustiti, koliko je razumnije za ženu, nego li za muža, da se iskaže u ovoj kreposti i koliko će manje izgovora imati pred Bogom i ljudima, ako zbog svoje nespremnosti da bude ponižena propadne pravo zajedništvo između nje i njezinog muža.
  3. Štoviše, to bi bio čin hrabrosti i velikodušnosti kojim se dobiva trka i plemenita duša vaše uzvišenosti, jer ćete time pokazati da ne strahujete čak ni od smrtne opasnosti, od koje bi neki strahovali. U tome se prepoznaju velika srca, dok, naprotiv rezervama i jamstvima plemenite duše ne pribjegavaju.
  4. Što je način izmirenja teži to će više herojski vaša uzvišenost moći pobijediti samu sebe i obuzdati svaki gnjev koji ste možda osjećali ili sada osjećate prema senjoru Asconiusu. Vaša zasluga pred Bogom, našim Gospodinom, bit će tim veća ako to činite iz ljubavi prema Njemu. Stoga biste trebali preferirati ovaj način izmirenja, čak i ako vam nešto lakše padne na pamet.

Smjernice za produbljivanje

  1. Ignacije piše o odnosu žene i muža, ali u ljubavi se uvijek možemo preispitivati i rasti. Piše “ako jedna strana ponizno ne popusti ne može se postići dogovor, jer su srca ogorčena”. Ima li neki odnos u kojem te Bog zove u ponizno popuštanje? 
  2. Čini li ti se da u odnosima s bližnjima pribjegavaš “rezervama i jamstvima”, da sve bude sigurno, da svako jednako ulaže u odnos, da nema neizvjesnosti, gubitaka, boli?
  3. Možeš li u nekoliko trenutaka moliti za svoje odnose i da u njima postupaš po Božjem? Ako sam nemaš takvih situacija, možda ima neko ogorčen ili rezerviran u odnosima u tvojoj blizini, a za koga možeš moliti?