Sigurno već znaš da se 17. veljače održava naša Pozivnjača na kojoj ćemo predstaviti sve volonterske uloge, a ti odabrati onu kroz koju želiš služiti, rasti i družiti se, biti dio naše radosne zajednice mladih. Zadnjih dana smo na društvenim mrežama predstavljali pojedine uloge, a sad su na red došli – ministranti. Voditelj ministrantskog tima, Antonio Nikolić, napisao je nekoliko rečenica da te ohrabri da dođeš.
Krenuo bih s udarnim stereotipom – ne, nećeš postati svećenik ako ministriraš. Možeš postati samo svjesniji koji je to ustvari događaj Sveta misa. To je spajanje neba i zemlje. I ti – da ti, možeš sudjelovati u tome događaju još bliže nego inače. Ministriranje je služenje, a to upravo znači riječ" ministrare". Kod oltara ministranti služe i Bogu i ljudima. Ministrant nije neki mini svećenik nego upravo osoba vjerna Bogu koja je odlučna služiti Mu. Zato nemoj da te udalje misli poput „ljudi će me gledat", „na misama mladih bude puno ljudi", „pogriješit ću" – to su samo napasti koje te žele udaljiti od Boga. Zato ako čitaš ovo i srce ti želi, a mozak se premišlja, prijavi se i dođi, nemaš što izgubiti, a mnogo toga ćeš dobiti.
Ne bi Antonio bio Antonio, da nije podijelio i par stvari iz svog srca.
Ministriranje počinje onog trenutka kad odlučiš obući bijelu haljinu koja se naziva „alba", što znači bijela boja. U trenutku dok oblačim albu, imam osjećaj kako se anđeli sa mnom raduju i bivaju spremni da zajedno govorimo hvalu Bogu. Kad dođem u sakristiju, kao da zatvaram vrata vanjskom svijetu i prepuštam se Bogu. Dolazi svećenik pozdravlja nas ministrante, okrećemo se prema zidu gdje stoji molitva ministranata i molimo, zazivamo zagovor Svetih Tarzicija i Dominika Savia. Tad postajem svjestan moje uloge, koja nije mala. Prinosim kruh i vino i vodu koji postaju Isusovo tijelo i krv. Wooow, to je tako moćno. Osjećam se važnim, ali sjetim se da ipak nisam sam došao tu nego me je netko pozvao. Zove i tebe, zato ne kolebaj se nego učini korak.
