Prošli tjedan obradovao nas je e-mail od Magdalene Bašić, naslovljen "Kako je Bog djelovao kroz SKAC u našim životima". Poslala nam je svjedočanstvo o ljubavi koja je svoj početak imala na Modravama, o ljubavi koja je preživjela daljinu i koja je danas okrunjena brakom i djecom.
Ako i ti želiš podijeliti priču, anegdotu, svjedočanstvo kako je Bog u tvom životu djelovao po SKAC-u, Modravama ili nekom drugom programu, javi se na mail odnosi@skac.hr.
Ljubav na daljinu
Ivan je kao student u Zagrebu bio aktivan član SKAC-a, sudionik Modrava od 2014. godine, te kasnije animator i glavni animator. Ja sam odrasla i školovala se u Njemačkoj, pa sam koristila svaku priliku kad sam bila doma u Zagrebu da odem na misu za mlade u Palmu. Prvi put sam zapravo došla u doticaj sa SKAC-om kad sam se prijavila za SHKM u Vukovaru (op.a. Ove godine i ti možeš na SHKM, prijave su otvorene do 15. 3.). Oduševilo me zajedništvo koje sam doživjela i ljubav prema Bogu i domovini. Za Modrave sam znala, ali mi je trebalo vremena da skupim hrabrosti i prijavim se. Prvi put sam otišla na Modrave 2018. godine. Odlučila sam ići i iduće ljeto. Tada sam na internacionalnom terminu upoznala Ivana. Kasnije smo u razgovoru otkrili da nijedno od nas nije preferiralo taj termin, ali oboje smo pustili Bogu da nas vodi. Ivan je bio glavni animator i kako smo bili mala grupa imali smo mogućnost da se svi lijepo upoznamo i podružimo.
Ivan je to ljeto osjećao da će upoznati svoju buduću ženu, a ja nisam niti tražila dečka. Čak sam se molila za to da budem usredotočena samo na Boga. Unatoč tome, bila sam jako zahvalna što sam imala priliku upoznati Ivana. Zračio je jednom divnom duhovnošću i svjedočio vjeru svojim životom. Nisam znala hoćemo li se ikad više vidjeti jer je moj život bio izvan Hrvatske. No, ostali smo u kontaktu i skoro svaki dan razgovarali. Uvijek volim naglasiti kako je Ivan hrabro definirao naš odnos, što nam je zapravo pomoglo da se opušteno upoznamo na daljinu. Nazvao me i dogovorili smo se da ćemo se upoznavati kroz razgovore, a kad se sljedeći put vidimo da ćemo odlučiti hoćemo li nastaviti put zajedno.
Kad smo se nakon tri mjeseca opet sreli i cijeli dan proveli zajedno šećući po Zagrebu, znali smo da je to to. Tada je uslijedio težak period jer smo vodili vezu na daljinu. Često smo se znali našaliti kako smo čistoću u hodanju doveli na sljedeću razinu: ne samo da smo hodali bez dodira, nego i bez pogleda. Pokušali smo se posjećivati otprilike svaka dva mjeseca, a najduži period koji se nismo vidjeli je trajao četiri mjeseca. Devet mjeseci nakon što smo prohodali, Ivan me zaručio, a vjenčali smo se godinu dana kasnije. Ivan je tada još pisao diplomski rad, a ja sam taman dala otkaz na poslu. Sve smo prepustili Bogu u ruke i on nam je providio. Ove godine slavimo petu godišnjicu, a naš brak je Gospodin blagoslovio s naše dvije prekrasne kćeri.
Kada pomislim na SKAC osjetim toplinu i zahvalnost. Sjetim se mirisa maslina, plavetnilo sa svih strana i najljepšeg zvjezdanog neba na svijetu… Tamo gdje Bog ljetuje i gdje nam je kroz SKAC zauvijek promijenio živote.
Moram napomenuti i prekrasna prijateljstva koja su baš tamo nastala. Moja prijateljica Ana i ja međusobno smo našoj djeci krsne kume i to je za mene još jedan prelijepi dar koji sam kroz SKAC dobila. Niz godina bila sam i član "Marijinih cura" (kako smo se nazvale) — zajednice prekrasnih cura koje sam upoznala na Modrava i koje su pokrenule svakodnevnu molitvu krunice online. Iako zbog djece više ne stignem moliti s njima, ostale su mi u srcu. Zaista se divim tim curama i znam da one i dan danas mole svaku večer.
Magdalena i Ivan Bašić
