Zanimanje: student povijesti

Što radiš u SKAC-u i izvan njega?: U SKAC-u volontiram i bavim se snimanjem i video montažom (trenutno na SKAC podcastu). Izvan SKAC-a povremeno radim, studiram i volterovski rečeno obrađujem vlastiti vrt.

Omiljena SKAC-ova vrijednost i kako ju živiš?: Domišljatost. Uvijek nastojim biti kreativan u rješavanju određenih problema ili pokretanju nečeg novog pa tu domišljatost uvijek pomaže.

Čega se najviše bojiš?: Potresa(od nedavno) i gmazova

Što najviše voliš?: Boraviti u prirodi i čitati.

Zašto volontiraš?: Volontiram jer osim konkretnih dobrih djela na kvalitetan način ispunjavam slobodno vrijeme i stječem nova vrijedna iskustva i prijateljstva.

Krešo, snimaj!

Sjećam se dana kad je Krešimir došao na prvi razgovor u Volonterski centar i izrazio želju za volontiranjem. Ono što me je na prvu kod njega oduševilo bila je iskrenost, konkretnost i poniznost: “došao sam radi novog iskustva volontiranja, prijateljstva, kako bih se okušao u snimanju i video montaži, i kako bih konkretizirao svoju vjeru”. Stavio je sve karte na stol, rekao što želi, što može, što očekuje i što SKAC može očekivati. Došao je sa svojom (za jednog amatera snimatelja, vrlo respektabilnom) video opremom i glavom punom ideja. Toliko ideja i domišljatosti da smo skoro pa mogli gledati video najave patera Rukavine s plaža Rio de Janeira ili pak u drugome trenutku s himalajskih obronaka iz tibetanskih hramova.
I od prvotnog sanjarenja, do dana kad smo još mogli ući u SKAC, kad Krešimir Rotim dođe u ured, odmah nastupi slavlje: osmijesi, dizanje ruku u zrak, uzvici. Nešto što se čini jako pretjerano za skupinu graničnih introverata. Ali reakcija je tu. Često sam se pitala zašto je to tako? Što je to u njemu da, koliko god malo ili puno radila s njim, ipak uzrokuje toliku radost kad dođe? Ne znam. Pitala sam i druge za pomoć, ne znamo točan odgovor, pa ga opisujemo sljedećim krepostima: nenametljivost, smirenost, prisutnost, duhovitost, domišljatost, raspoloživost, muževnost.

Tihi, skroviti talent koji hoda zlatnom sredinom, ali ni u čemu nije osrednji

Krešimirov prvi poziv u SKAC-u svakako jest snimanje i montiranje. Posao je to koji se radi u skrovitosti, onda kad je radno vrijeme na izmaku, ali je to posao čiji plod svi vide, posao koji je izložen kritikama. Vjerojatno na prste jedne ruke možemo nabrojati videe koje on nije montirao. Pa u posljednjim danima i mi postajemo svjesniji njegove uloge i davanja, smislenosti i svrhovitosti ovakvog volontiranja. Usprkos dobroj opremi, on prepoznaje i svoje granice, pa uvijek jasno kaže što može, a što je spreman naučiti i u tom se krije njegovo herojstvo. Spreman je raditi na sebi, ponizno čuti savjete i prijedloge, ali ih i uvažiti. Isto tako ponizno prima pohvale: čuje i prihvaća. Pomalo kao sv. Josip koji na Riječ treba poći u Egipat, ili se vratiti kući. Takav je i kad pita trojicu drugih dečkiju da mu pokažu neke plesne korake. I nakon što je učio, on je zaplesao. A kad koraci koje su ga oni naučili nisu bili dovoljni, bio je domišljat i sam smišljao nove korake. I u tome se zabavljao.

Muževnost u svakodnevici

Osim snimanja i montiranja, odvažno se odaziva i na sve naše druge akcije i pozive. Sjećamo se i prizora iz Dumača, u kojima Krešo nikad nije bio, ali je spremno prihvatio izazov, prepoznao je potrebe i djelovao u skladu s njima – bio je muževan uzor svim dječacima koji su tada prepoznali njegovu otvorenost i odlučili s njim satima trčati livadom i igrati nogomet. U jednom danu zavoljeli su ga i dječaci, i djevojčice, i mi s kojima je putovao do Dumača. Ta radost i razigranost su nas na putu do Češke nasmijavali, bilo da nas vozi u automobilu, kombiju ili tačkama. S razigranosti se, Krešimir, brzo prebacuje na “dubokoumnije” teme o politici, povijesti, domoljublju, filozofiji. A s riječi se još brže prebacuje na djela, pa je već mnogo puta i svoje prijatelje upoznao sa SKAC-om, pokazao svoje vještine kopanja, grabljanja i obrađivanja vrta. I u svemu tome zadržava odmjerenost, pristojnost, mir i staloženost. Bilo da kaže: bravo djevojke, napravile ste dobar i raznolik doručak, ili: da, može, promijenit ću video prema uputama. Ili kad nazove u nedjelju u 7:25 da pita kako su sestre Gojević.

[/fusion_builder_column][/fusion_builder_row][/fusion_builder_container]