S Ivom Kriste smo već bili razgovarali u našem podcastu. Njezin prvi doticaj sa SKAC-om je bio na Misama mladih, kroz koji su pomalo započeli njezini daljnji angažmani bilo kroz formaciju ili volontiranje. Prije koju godinu, Iva se je odlučila na osnivanje vlastitog obrata pod nazivom Diva Drawings. O tome kako Iva i dalje izgrađuje SKAC te koju je ulogu SKAC imao u donošenju životnih odluka, pročitajte u nastavku:
Zanimanje: po struci geodet, a nekoliko godina već imam vlastiti slikarski obrt
Što radiš u SKAC-u i izvan njega? U SKAC-u održavam edukacije i volonterske radionice slikanja i kaligrafije (za 72 h bez kompromisa, za 3D); u slobodno vrijeme čuvam djecu i volim raditi sve što uključuje rad s rukama (saditi biljke, kuhati, peći kruh)
Druga volonterska iskustva: animatorstvo na 3D-u, kuhanje za vrijeme duhovnih vježbi na Golom otoku i u Hrvatskom Leskovcu, organizacija slikarske radionice u domu za starije, volontiranja na župi
Omiljena SKAC-ova vrijednost i kako ju živiš? Jednostavnost. Jednostavnost u odnosu prema Bogu, prema sebi, prema drugima, prema životu. Jednostavnost u odnosima u smislu jednostavnog izražavanja, iskazivanja svojih potreba. Biti konkretan u svemu tome – u tome vidim tu jednostavnost. Kako sam ja kreativac, često mi u glavi zna biti milijun ideja, planova, apstrakcije, pa zato želim živjeti i živim jednostavan život. To je najljepše živjeti ali često i najteže.
Čega se najviše bojiš? Strah da u malim, svakodnevnim stvarima i sitnicama ne pogriješim, ne odaberem krivo, i strah od samoće.
Što najviše voliš? Odmor. Ići polagano kroz život, u tome uživam. Ispuniti dane malim stvarima, sjesti, popiti kavu, čašu vina iza ručka. Uzeti vremena da odmorim, da stanem, da promatram.
Zašto volontiraš? Zbog ljubavi prema čovjeku. Moje životno iskustvo je da je promjena moguća i to želim prenijeti drugima. Kroz volontiranje i ja sama doživljavam pozitivnu promjenu i mogu za nekog drugog biti promjena.
Preko umjetnosti do ljudskih dubina
Moja teza je da svatko može biti umjetnik, da je svatko pozvan biti u nekom smislu umjetnik, započela je Iva svoju priču i s kistom u ruci krenula otkrivati sav spektar boja i dubina ljudskih duša organizirajući umjetničke radionice kroz eksperimente u SKAC-u, a pritom otkriva i samu sebe i Stvoritelja. Na radionice bi došli i oni koji nemaju talent za slikanjem, pa se već tijekom radionice dogodi preokret, jer su ga otkrili. Kad je pitamo što misli kako doprinosu radu SKAC-a, objašnjava nam da ga najbolje prepoznaje kroz povratnu informaciju drugih ljudi. Otvorena sam kao osoba, volim davati priliku svakoj osobi da se izrazi i ostvari, volim razgovore i odnose s ljudima. Ovaj njezin stav potvrđuje i jedna od sudionica koja je napisala da je naučila puno o životu kroz to kad je Iva kao jedan od koraka u kaligrafiji rekla da krene pomalo s crtanjem, da bude prisutna i prati to što radi.
3D – više od formacije
Upoznavajući sebe i svijet oko nas, polako prepoznajemo i što je to jedinstveno Bog ugradio u nas. Tako su i Ivu iskustva u SKAC-u malo pomalo otvarala: Ali najveće iskustvo koje je pridonijelo mojem izgrađivanju je 3D formacija, kroz koju sam puno toga naučila, uz podršku drugih ljudi i pratitelja. Tu sam doživjela istinske odnose i obiteljsku podršku, i osjećaj da nisam sama, da sam zaštićena, da netko brine o meni. Kroz 3D se prisjetila svog djetinjstva i želje za slikanjem i pomalo se počela vraćati tom talentu. “Podrška koju sam imala u svemu tome, u razlučivanju iskustava, odluka, budućnosti i prošlosti, bio je ključ da se uopće opredijelim i krenem u tu priču sa slikanjem i s obrtom, i nikad se ne bih upustila u to da nije bilo 3D-a, bilo bi me strah, i sigurno bih odabrala nešto što bih smatrala sigurnijim za život.” Kao još jedno važno iskustvo, nadodaje: Naučila sam da koliko god je nešto bilo teško proći, kroz to se može proći, s Bogom. I, ono nezaobilazno i najvažnije što možeš naučiti u SKAC-u, što bi potvrdio vjerojatno svaki SKAC-ovac, jest tražiti i nalaziti Boga u svemu.
Izazov koji pokreće dušu
Ivin najveći izazov za vrijeme volontiranja je biti prisutna, u svakom trenutku, za ljude. I prepoznati u danom trenutku što joj Bog kroz njega govori. “U radionicama koje vodim uvijek bude neka dinamika, stalno se nešto događa, velik broj ljudi sudjeluje, želiš svakom doći, pristupiti, porazgovarati, pomoći – u svemu tome što se događa zastati i dopustiti da Bog mi govori, odvratiti misli od problema i situacija koje su se dogodile taj dan. Uložiti trud i biti prisutan za ljude koji su tu, a i za samu sebe. Slušati što mi Bog u tom trenutku govori i s Njim donositi odluke. I na kraju dana probrati iskustva i iz svega toga gdje doživim Boga, ići za onim gdje me konkretno Bog vuče, vodi.
Glina u Božjim rukama koja gradi SKAC-ov dom
Na pitanje zašto SKAC, Iva odgovara da joj je SKAC kao dom u koji si uvijek dobrodošao, sa svim svojim nesavršenostima. SKAC je obitelj koja joj je pružila priliku. Tu svatko može dobiti priliku za rast– kroz volontiranje, rad na sebi. SKAC je otvoren za čovjeka i prihvaća ga. To je dom u kojem te nitko ne drži, nisi vezan, nego imaš istinsku slobodu. Ja sam došla u SKAC, otišla, vratila se opet, a vrata su mi uvijek bila otvorena. I otvorena su za svakog tko želi tu biti, raditi na sebi, na odnosima, s Bogom. U svakoj stvari koju SKAC nudi može se doživjeti Boga.
Iva sa zahvalnošću i radošću svjedoči kako ju je iskustvo u SKAC-u oblikovalo u životu i za budućnost u osobu kakva je sada, i da i dalje u svemu ima veliku podršku SKAC-a, posebice u organiziranju radionica i u pružanju mogućnosti i prilike da ostvaruje i dijeli svoje talente. “SKAC me naučio živjeti.”
Zahvalni na Ivinoj prisutnosti, primjeru proaktivnosti i talentu kojim obogaćuje naše poslanje, završit ćemo ovu priču zagledani s Ivom u ljepotu oko nas:
Gledam ti nebesa, djelo prstiju tvojih,
mjesec i zvijezde što ih učvrsti –
pa što je čovjek da ga se spominješ,
sin čovječji te ga pohodiš?