Subotu popodne proveli smo u SKAC-u uz… radionicu igre! O važnosti i značaju igre u djetinjstvu nije potrebno puno govoriti, no značaj igre za odraslu dob već je druga tema. Tako smo joj pristupili iz sljedeće pozicije: ako djeca participiraju u kućanskim i drugim poslovima, onda mi odrasli možemo sudjelovati u igri 🙂 Igra je dobrovoljna radnja ili djelatnost, koja se odvija unutar nekih utvrđenih vremenskih ili prostornih granica, prema dobrovoljno prihvaćenim, ali i beziznimno obaveznim pravilima, kojoj je cilj u njoj samoj, a prati je osjećaj napetosti i radostite svijesti da je ona „nešto drugo nego „obični život”.
Jedna od značajki igre jest da u nju ulazimo slobodno i zainteresirano. Ako nisu zadovoljena ta dva uvjeta – tada ta aktivnost za nas nije igra. Tako smo nekako i zamislili ova 2 sata: ponuditi vrijeme i prostor, s vrlo malo obveznih pravila. Baš kao što je i prilikom stvaranja Bog povlačio krug na licu bezdana, kad je u visini utvrđivao oblake, i kad je odredio snagu izvoru pradubina; kad je postavljao moru njegove granice, da mu se vode ne preliju preko obala, kad je polagao temelje zemlji (Izr 8, 27-29).
Jezik simbola
Jedan od uobičajenih jezika u igri je jezik simbola – simboli su eksternalizirane mentalne slike (npr. Sidro u našoj religiji predstavlja nadu). Tako smo i mi, koristeći simbole uputili se u ona područja nas samih do kojih je nekad teže doći:
Prvo smo se upoznavali pomoću slatkiša koji su nas podsjetili na djetinjstvo. Zanimljivo je kako su nas čokoladice sjetile na naše očeve koji su nam ih kupovali, na “kruljenje u želucu” nakon skrivanja u šumi… Zatim smo zagrijali mozak jednom korizmenom osmosmjerkom. Nakon toga smo u parovima pokušali osmisliti čemu bi sve mogao služiti tamjan i pepeo u svakodnevici. Odjednom je posve svejedno je li nešto moguće ili nemoguće – važno je da smo bili u zajedništvu i smijali se. Poslije velike doze smijeha, unutar 40 sekundi trebali smo se sjetiti što više duhovnih i tjelesnih djela milosrđa, što više čega god… govori nam jedna od sudionica pa nastavlja:
Nakon tih igara došlo je vrijeme da se proglasi pobjednik koji je trebao dobiti vrijednu nagradu. No kako to obično biva u SKAC-u, došao je Bog koji iznenađuje i oni koji su bili zadnji dobili su nagrade.
Kao da
Valjda smo se svi u djetinjstvu barem jednom igrali kao da smo ratnici, princeze, zmajevi…
“Kao da” igra proizlazi iz ispreplitanja ozbiljnog i neozbiljnog, stvarnog i zamišljenog, gdje se sudionik uživljava i proživljava igru kao da je stvarnost, istodobno znajući da je to samo privremeno preoblikovan svijet i sastavljen novi.
S obzirom na to da smo u korizmi, odlučili smo se igrati kao da smo likovi iz evanđelja pozvani na obraćenje. Tako nas je novinarka izravno izvjestila o tome kako je Isus nahranio 5000 ljudi, a u emisiji Rabinske minute pomno smo pratili što se je događalo u Mariji i Marti prilikom Isusova dolaska u njihovu kuću te rasprava između dviju sestra o tome što je bitno u odnosu s Njim.
Ne zaboravi na dijete u sebi
A da nas je Bog stvorio za igru svjedoči nam još jedna sudionica radionice: Znate ono kad izgubite pojam o vremenu koliko vam je negdje dobro? E upravo tako je bilo na radionici o igri. Osjećala sam se kao Božje dijete, a radost igre me vratila u djetinjstvo. Bog mi je došao kroz rad i igru s drugima, iskreni smijeh i međusobnu opuštenost. Radionica me naučila različitim načinima igre koje potiču kreativnost, a karakterizira ih jednostavnost. Radionica je podsjetnik da ne zaboravimo na dijete u sebi.
Želiš i ti s nama probuditi dijete u sebi? Prijave za novu radionicu igre pronađi na LINKU.
bila sam kraj njega, kao graditeljica,
bila u radosti, iz dana u dan,
igrajući pred njim sve vrijeme:
igrala sam po tlu njegove zemlje,
i moja su radost djeca čovjekova.
Izr 8, 30-31
