Korona nije razlog za stagnaciju. To najbolje znaju naši volonteri čije obveze, između ostalog, uključuju i edukacije. Kako to izgleda, o čemu razgovaramo i što smatramo važnim znati, moći ćete pratiti kroz naše kratke članke koje ćemo objavljivati nakon svake edukacije. Prva od njih educirala nas je o fazama razvoja grupe.

Suvišno je spominjati kako smo kao pojedinci dio različitih grupa. Određene grupe studenata, određene seminarske grupe unutar te grupe studenata, obitelji, vjerske zajednice, grupe potrošača određenog proizvoda… Pitanje je, naravno, koliko smo svjesni pripadanja određenoj grupi. 

Kada govorimo u kontekstu SKAC-a, svijest o pripadnosti grupi može biti izražena, jer govorimo o 3D grupama, modravskim grupama ili grupama različitih volontera. Dio neke grupe smo svojim odabirom, dok smo ponekad slučajem ili vanjskim odlukom postali dio neke grupe. Neovisno o tome, grupe prolaze različite faze tijekom svog trajanja, zbog čega smo se na edukaciji odlučili govoriti više o tome. 

Više je modela i načina na koji  možemo opisati razvoj grupe. No, najvažnije je naglasiti da se svaka grupa, kao i svaka osoba i odnos, razvijaju. Drugim riječima, nijedno stanje nije stalno, baš kao što ni zaljubljenost ne traje vječno, ili dobar odnos sa cimerom ili period kada nas nepodnošljivo živcira cimerica, brat, sestra…  Ako te promjene kanaliziramo dobro, one postaju više od samih promjena i dovode nas doostvarenja svrhe. 

 Kako to postići, o čemu treba voditi računa, pričali smo i na ovoj edukaciji, vodeći se vjerojatno najpoznatijim modelom: forming, storming, norming, performing

 Jedan od poznatijih modela razvoja grupe je Tuckmanov model koji definira pet faza razvoja grupe: 

  1. Faza formiranja (forming). Fazu formiranja karakteriziraju prvi susreti te osjećaji nesigurnosti i znatiželje. To je razdoblje u kojem članovi osluškuju sebe i druge članove grupe kako bi uskladili svrhu grupe te definirali svoju ulogu u odnosu na zajednička pravila. Očekuju vodstvo i ono im je potrebno. 
  2. Faza sukoba/jurišanja (storming). Ovo je faza u kojoj grupa postaje usmjerena na cilj. Nakon dobivanja i definiranja potrebnih informacija u fazi formiranja, sada svaki član procjenjuje zadatke, sam način rada, vlastiti doprinos i doprinos drugih članova.Moguće je preispitivanje postojećih pravila, autoriteta ili samog voditelja. To može dovesti do konflikta, neugodnih emocija poput osjećaja nepravde, besmisla i sl. Važno je znati da se u svakoj grupi događaju konflikti te da oni mogu biti korisni. Konflikt ne znači da grupa ne ide u dobrom smjeru nego predstavlja priliku da se smjer razjasni i da se na njega još odlučnije juriša. 
  3. Faza normiranja (norming). Normiranje označava uspostavljanje pravila. Tko što radi? Koja je čija uloga? Kojim snagama osoba doprinosi radu grupe? Grupa se na taj način povezuje i počinje funkcionirati kao cjelina. Članovi mogu prihvatiti međusobne razlike i prepoznati kako one doprinose funkcioniranju grupe. Jedan član grupe jako puno priča i malo je naporan, ali u isto vrijeme prepoznajete da upravo to njegovo pričanje pridonosi da se atmosfera razbije i pokrene rad. Animator nije najjasniji i nije organiziran, ali u zadatke koji to traže uključuje druge članove grupe i cijenite to. 
  4. Faza izvršavanja (performing). U ovoj fazi, grupa je usklađena, postavljeni su temelji za rad te su svi usmjereni na cilj.  Sve aktivnosti pridonose ostvarenju cilja grupe. Kako bi došlo do ove faze, najčešće se moraju prevladati sve prethodne faze. 
  5. Faza raspuštanja grupe (adjouring). Dolazi i trenutak kada grupa prestaje postojati. Naziva se i žalovanje, jer se može dogoditi da su se članovi grupe zbližili i povezali kako međusobno, tako i sa zadaćom koju imaju te osjećaju gubitak.
Tuckmanov model razvoja grupe

Važnije od gore navedenih pojašnjenja značenja pojedine faze je naglasiti nekoliko drugih stvari:

  1. Dinamika grupe je promjenjiva. I to može biti dobro. 
  2. Gore navedene faze ne odvijaju se po zadanom redoslijedu. Većina grupa prođe sve faze, ali ne uvijek istim redoslijedom. 
  3. Faze ne  traju jednako dugo za sve grupe. Nekome će trebati duže za fazu formiranja, netko će biti duže ili češće u fazi sukoba. 
  4. Pojedine faze mogu se ponavljati. Primjerice, uslijed korona krize, može se ponoviti faza normiranja u kojoj se bolje razjašnjavaju online susreti. To može dovesti i do faze sukobe, pa i do onda uspostave drugačijih normi. 

Najvažnije za kraj – zašto je ovo sve važno? 

U prvom redu, važnost poznavanja dinamike grupe prepoznali smo u radu s animatorima i sudionicima koji smatraju da nešto ne rade dobro ili da voditelj ne radi dobro kada u grupi ne teku med i mlijeko. Kada komunikacija zastane, kada se metode rada propituju, krenu otpori i sl. Te situacije su izazovne, teške, frustrirajuće – ali su nužne. A kada znamo da je nešto nužno, iako teško, lakše je djelovati. Ponekad mislimo da nešto ne ide, da ne pripadamo grupi i poželimo odustati. Nekad je to u redu, a nekad je ishitrena odluka jer možda nismo svi uhvatili isti ritam, ali hoćemo. O tome kako djelovati u kojoj fazi, govorit ćemo na daljnjim edukacijama.

Drugi važan razlog je što promatrajući promjene koje se događaju s grupom i u grupi, možemo lakše opažati i svoju unutarnju dinamiku – emocije, misli, pitanja koja si postavljamo. U tome nam mogu pomoći drugi članovi grupe, opažanje vlastite uloge u određenom trenutku života grupe, i pitanje: a gdje ja tu nalazim Boga? Ono što je također moguće je promatrati i grupu prvih Kristovih apostola, i na njihovom primjeru vidjeti koliko i kako jedna grupa živi. A onda i ohrabreni njihovim primjerom, iz grupe otići kamo nas Gospodin šalje. 

Literatura:  Communication for Business Professionals (David Simon, Michelle Grimes, and Shauna Roch)