Pod obranu se tvoju utječemo, sveta Bogorodice, ne odbij nam molbe u
potrebama našim, nego nas od svih pogibli uvijek oslobodi, Djevice slavna i
blagoslovljena. Gospođo naša, posrednice naša, zagovornice naša! Sa svojim
nas Sinom pomiri, svojemu nas Sinu preporuči, svojemu nas Sinu izruči.

Donosimo ovu molitvu kao uvod u Marijin mjesec i najavu ljetnog programa na Sljemenu: Više u stvorenom s Gospom. Crkva danas slavi Blaženu Djevicu Mariju posrednicu svih milosti. Od  Utjelovljenja Božjeg do rođenja Crkve, Marija je uprisutnjivala želju Trojstva za sav svijet. I danas ona zagovara za potrebe nas ljudi i posreduje želje Trojstva za nas i svijet u kojem živimo.

Sjećam se djetinjstva i kako mi je bilo lagano, prirodno i jednostavno doći do moje zemljske mame i zamoliti ju nešto: Jel može još jedna kugla sladoleda? Možemo li ostati vani još malo duže? Jel mogu otići kod prijateljice na pola dana? Išla bih na izlet? Zašto mi je to rekla? Hoćeš ti reći tati da sam pala maturu iz matematike…? Jesi mu rekla da sam se zaljubila? Iskustvo mamine otvorenosti za čuti i primiti informaciju, očiju koje razumiju i ono što je neizrečeno, ruke koje primaju i daju – radost, patnju, ljubav, bol. Ruke koje liječe… Moja mama kao da je stajala između mene i tate, mene i braće, mene i svijeta. I tako omogućavala da se odnosi i susreti dogode.

Imajući pred sobom svojom majku, polazim s učenicima u Kanu na svadbu. Opet radost, veselje i prijateljstvo. Ali Marija vidi zabrinutost domaćina svadbe i dolazi do Sina: Vina nemaju…

Govori mi to o tome da sam važna. Da je moja radost bitna, da se želi radovati sa mnom. To mi govori o tome da je sve što radim, želim, mislim, ćutim, molim, živim – dragocjeno. Da sam voljena i željena. Da imam Onu koja vidi nevidljivo, čuje neizrečeno – i ona zna što s time treba činiti.

Dolazim s time i pod križ. Ona kojoj je duša probodena, u svojim rukama drži i moju – ranjenu i bolnu. Sad kad nema Isusa, njoj se utječem i privijam. 

Razgovarajući s Marijom o tome što bih htjela, dolazim do najdubljih želja i čežnji, do same dubine svoje duše, i tamo se događa Susret. Baš kao nekad s tatom i bratom za obiteljskim stolom, tako i danas s Ocem i Sinom – za stolom euharistije, moje duše, mog hrama. 

Vesna