Svakodnevica. Možda vam ova riječ zvuči jednolično, dosadno, čudno. Ne da vam se ni razmišljati o tome. Možda se pitate zašto baš ja moram živjeti ovu svoju svakodnevicu, zašto je to toliko teško, zašto moj život nije avantura, bez te dosadne svakodnevice. Ali sada, u vrijeme kada smo prisiljeni biti unutra, zatvoreni u kući, u stanu, tek sada vidimo da je ona naša prijašnja svakodnevica bila predivna. Kad bi barem sada mogli otići na kavu s prijateljima, prošetati gradom, zagrliti bližnjeg, obavljati svakodnevne poslove i zadatke. Sada nam se to čini privlačnim. I to je s razlogom. Bog nas je stvorio kao društvena bića, stvorio nas je za zajedništvo, za odnose, za rad. Kroz sve to se ostvarujemo i Njega još više upoznajemo. Proći će i ova situacija, vratit ćemo se starom načinu života. Ali, vjerujem, promijenjenog srca. Više ćemo cijeniti svoju svakodnevicu i sve što nam Bog stavi na naš put. Živjet ćemo svaki dan punim plućima, istraživati Božje i ljudske dubine. Koliki sveci su se posvetili živeći svoju svakodnevicu. I mi smo na to pozvani. Iz ove trenutne situacije, naučimo ljubiti savršeno. Što još možemo naučiti? Pročitajte razmišljanje p. Luke Rađe, iz knjige Šalabahter za život.

Korak 1. Uvodna molitva: 

Uzmi, Gospodine, i primi svu moju slobodu, moju pamet, moj razum i svu moju volju, sve što imam i što posjedujem. Ti si mi to dao, Tebi, Gospodine, sve vraćam; sve je tvoje, raspolaži sa svime po svojoj volji. Daj mi samo svoju ljubav i milost, i to mi je dosta. Amen.

Korak 2. Pročitaj tekst Ludilo snagom oceana plavi moju dušu i nagriza um, Šalabahter za život

„Ludilo snagom oceana plavi moju dušu i nagriza um“ (Azra)! Zaglavila sam tu di jesam, i trebala bi kao biti mirna, i puna pouzdanja i vjere čekati da se ovo razriješi, u sigurnosti da sve što mi čini, čini iz ljubavi. Znam takva biti, ali određeni period, i onda sve to nestaje, i ja se onda pitam jesam li to ja bila tako mirna, tako sretna samo zbog činjenice što je sa mnom, što me voli… Je li to meni bilo dovoljno čuti riječi „Ne boj se jer Ja sam s tobom“? Osjećam se napola ludom… Ja sam napola živa, napola mrtva… napola vjerujem, napola ne vjerujem, napola prihvaćam i napola odbijam. Pokušavam lijepo spremiti ovaj zadnji ispit, napraviti užasno kvalitetan diplomski, raditi gimnastiku svaki dan, učim svirati blokflautu… Stavljam se u situacije u kojima se mogu pretvarati da živim. A, zapravo imam osjećaj da sam na brzinu duboko udahnula i da držim dah, dugo, dugo i čekam: ili ću ponovno udahnuti i početi normalno disati ili, nakon što mi ponestane zraka, više neće biti novih udaha. Ja sam u nekom čekanju, na nekom stand by – u, i dosta mi je. Je li možda istina da je centar mojega života T. ili je to moja sreća, koju vežem uz svoje bračno stanje, jer ne mogu vidjeti sebe samu u budućnosti, to odbijam, to mi se čini najgora moguća kazna – biti sam, biti bez djeteta? Iako znam da je najveća nesreća biti bez Boga, i bezobrazna sam jer ga uzimam zdravo za gotovo – u stilu „pa on je uvijek s nama“. U periodu prije mojeg „obraćenja“ najteži Isusov zahtjev bio mi je: „Tko izgubi svoj život, sačuvao ga je; a tko želi sačuvati svoj život, izgubio ga je!“ Izgleda da ja grčevito želim imati nešto, za što mislim da će mi učiniti život životom. Nekad sam ljuta na Boga jer mislim da me iz nekih ciljeva, ne znam kakvih, želi držati u patnji cijeli život, da me želi lišiti ljudskosti, ljudske ljubavi, pažnje, nježnosti… da bi me ojačao, promijenio – a ne znam zašto. Čini mi se to okrutno i nepravedno! I to je još jedan dokaz kako mu ne vjerujem da sve što čini, čini iz ljubavi. Nekako ne vladam sobom! 

Napišite mi nešto! HVALA! M.

⃰

Napiši taj diplomski fenomenalno! Samo na to misli, da ne imadneš vremena patiti. Ne rješavaj nerješive probleme. Otkači se od zamišljene idile života. Pristani da ti se dogodi sve što te plaši. I kaži: Bogu u ruke. Ako želi da ga savršenije ljubim, neka mi usavrši ljubav. Ako želi da sama razmrsujem životne zapetljaje, neka me za to učini sposobnom. Ne paničari. Ti vidiš tek nejasne konture onoga što se s tobom zbiva, onu drugu stranu goblena gdje su nelogični končići i šare. Na tebi nije da vidiš, već da vjeruješ. Nije na tebi da shvatiš kako te to Bog vodi, već da mu dadneš da te vodi. On te definitivno ljubi. Pogledaj jaslice! U tom djetetu sva je Božja poruka. Nemoćan, mal, gol, izložen mogućnosti da se na nj ne obrati pozornost – a bez njega sve je noć. Neka te ne prepadne njegova sićušnost u tvom srcu. On upravlja zvijezdama, satkao te je, zna sve o tebi, o T… U Njegovoj ruci tvoja je budućnost. Meni kad je svega dosta, kažem Bogu dvi – tri riči, i odem van na kavu! Drži se, nisi sama! Ne tek da je On uvijek s tobom, već su i mnogi koji tvoje putove prolaze!

Od srca, Luka

Korak 3. Egzamen:

Što sam doživio/doživjela?

Kako se osjećam nakon pročitanog teksta?

Na čemu sam danas zahvalan/na?

Što ću primijeniti/napraviti?

Korak 4. Završna molitva:

Dušo Kristova, posveti me.

Tijelo Kristovo, spasi me.

Krvi Kristova, napoji me.

Vodo iz prsiju Kristovih, operi me.

Muko Kristova, okrijepi me.

O dobri Isuse, usliši me.

Među rane svoje sakrij me.

I ne dopusti da se odijelim od Tebe.

Od neprijatelja zlobnoga, brani me.

Na času smrti moje, zovni me.

I zapovijedi mi da dođem k Tebi,

Da Te sa svetima Tvojim hvalim.

U vijeke vjekova.

Amen.