U tijeku prijava za duhovne vježbe u šutnji donosimo dio teksta malog brata Carla Carretta iz njegovih ‘Pisma iz pustinje’, koji je u tišini i samoći Sahare pronikao duboko u dubinu.
U duhovnim vježbama u Leskovcu neće biti pijeska, ali široka pustinjska prostranstva u srcu i molitva koju započinje tišina prava je prilika da nastupi Bog, kakav god tebi želi doći.
‘U tome je suština: prava molitva počinje onda kad počnemo tražiti Božju volju.
Zapravo, stvari su jednostavne, krajnje jednostavne: dovoljno je slušati što je rekao Isus, dovoljno je uzeti Evanđelje i pretvoriti u praksu ono što nam je On kazao. Ukratko, radi se o volji, ne o riječima.
Nadahnuće Božje traži u nama dobru volju. Isusov duh silazi onamo gdje ga volja želi, jer je ljubav, – a za ljubav je potrebno dvoje. Kad prigibam koljeno njegovoj Ljubavi, On ne oklijeva da dođe; u stvari, veće je došao, jer me ljubi mnogo više nego što ja, bijedni stvor, mogu Njega ljubiti. A ljubav se pokazuje djelima, kao kod rasipnog sina: ustati, to je djelo, ostaviti svinje, i to je djelo. Potrebno je da duša ozbiljno kaže: “Sad se vraćam Ocu.“ ( Lk. 15, 18).
On tako velik, htio je razgovarati sa mnom, tako malenim, – On, Stvoritelj, sa mnom – Stvorenjem. Nisam bio ja taj koji je htio molitvu: On ju je htio. Nisam ja tražio njega: On je mene prvi tražio.
Uzaludno bi bilo moje traženje njega, da nije On, prije svih vremena, tražio mene.’
