Sve bliže nam je Korizma pa tako i Vikend pokore. Ima li potrebe uopće razlučivati jesam li pozvan/a ili ne? Možda se odgovor krije u razgovoru s paterom Tvrtkom koji donosimo u nastavku.
Kako si saznao i kako si se odlučio za vikend pokore?
Na vikend pokore sam išao kao sudionik i za njega sam saznao preko SKAC-a. Želio sam odvojiti vikend za osobnu duhovnu obnovu. Osjećao sam da mi treba dan, dva kako bih se malo maknuo iz svoje svakodnevice, te odvojio malo intenzivnije vrijeme za Boga. Tema pokora bila mi je zanimljiva i želio sam malo dublje ući u nju. Još jedan od razloga zašto sam se prijavio na vikend je taj da je vikend animirao pater Špiranec, koji mi je subrat i jako mi je drag. On me uvijek iznenadi, u smislu njegovog načina razmišljanja i djelovanja. Uvijek me izbaci iz takta u pozitivnom smislu preko njegovih neočekivanih reakcija i misli. Potiče me da preispitujem svoj uobičajeni način razmišljanja.
Kakvo ti je bilo iskustvo tog vikenda?
Bilo je u skladu s mojim očekivanjima vezano uz patera Špiranca. Iznenadio me u pozitivnom smislu. Očekivao sam više temu pokore u klasičnom katoličkom smislu: post, pokora, trpljenje. Vikend nije bio u tom klasičnom smislu. Pitanje hrane u smislu Ignacijevog kušanja, jednostavnost te hrane. Pitanje tijela kroz sportske i zabavne sadržaje, u jutarnjoj tjelovježbi, zajedničke kontakte s drugim ljudima i fizički kontakt. Putem toga pater Špiranec radi paralele sa duhovnim životom. Bilo mi je lijepo proučavati moje shvaćanje vlastitog tijela i tijela druge osobe kroz igre koje smo imali.
Možeš li nam malo više reći što su to post i pokora u klasičnom smislu?
To su načini želja odnosa s Bogom, s drugima i sa sobom koji imaju dugu tradiciju u kršćanstvu. Na konkretan način prikazuju vježbanje sebe, svoga uma i svoje volje kako bi se predali Bogu, bilo kroz hranu, kao temeljna stvar u životu bez koje ne možemo. Pokora se odnosi na vježbanje volje i tijela kako bismo bili slobodni od navezanosti i potreba, svjesnih ili nesvjesnih. Na kraju se dodaje molitva što predstavlja klasične dimenzije kršćanske duhovnosti.
Gdje ti je bio Bog?
Bog mi je bio u tom iznenađenju koje sam doživio i konkretnosti, u dodiru i gaženju (haha). U hrani i u dodiru druge osobe. Bog je bio u toj konkretnosti. U tom iznenađenju gdje me se uvijek potakne na dublje i šire razmišljanje i doživljavanje svega o čemu razgovaramo i molimo. U tom susretu s drugim kroz tijelo i vježbe, otvaranje drugome, tišina, te osobna molitva.
Kako je post doprinio iskustvu tog vikenda?
Moj dojam je da je cilj tog vikenda više usmjeriti pozornost sudionika na hranu kao takvu, ali na totalno drugi način. Ne smanjivanjem unosa, već sa onime što jedemo, pitanje pripreme hrane, pogotovo izrada vlastitog kruha. Vidjeti plod našeg rada i naših ruku kroz pravljenje kruha i na kraju kroz pečeni kruh. Dimenzije posta su u kruhu, hrani koju blagujemo, kvaliteti hrane, te ljudima koji su nam pripremali hranu. Pokazalo nam se da naučimo cijeniti cijeli taj proces pripreme hrane, te da u konačnici bude poticaj svima da brinu što unose.
Vidiš li neku promjenu na sebi nakon tog vikenda?
Promjene su bile iste kao i nakon svake duhovne obnove ili odvajanja iz uobičajene svakodnevice. Unutarnji mir, obnovljen odnos s Bogom, radost zbog provedenog vremena s Bogom tijekom vikenda i promišljanja.
Kako bi mladi mogli prepoznati da su pozvani na vikend pokore?
Mislim da bi svakome tako nešto dobro došlo. To su iskustva koja nisu nigdje ili ne mogu nigdje drugdje doživjeti. Govori se o temama koje su važne, da promišljamo, molimo nad njima i meditiramo. Mislim da nema potrebe razlučivati jesam li pozvan ili ne. Mislim da će biti koristi za sve, samo je bitno da imaju vremena otići iz svakodnevnog života na dva dana.
Kakvi bi trebali biti mladi koji dolaze na vikend pokore kako bi što bolje iskusili Božju prisutnost?
Rekao bih da je važna raspoloživost u smislu onoga što animatori sugeriraju, na što pozivaju i o čemu govore. Da budu raspoloživi za iznenađenja, da otkriju nešto novo, da iskoče iz svog uobičajenog načina promišljanja i da se prepuste Bogu koji kroz cijeli vikend na različite načine govori. Također je važno da su mladi spremni ući u tišinu koja je prisutna cijeli vikend i da mogu cijeli vikend provesti bez mobitela.
Kako ti se činila činjenica da ćeš biti jedini svećenik od sudionika?
Mislim da je važna uključenost laika u život crkve. Ovo je mali, simbolički moj doprinos, bez obzira što sam išao radi sebe. To što sam svećenik, efektivno nije ništa mijenjalo. Sudjelovao sam u svim aktivnostima kao i ostali sudionici, jedino sam za vrijeme Euharistije koncelebrirao misu.
Ako imaš vremena otići iz svakodnevnog života na dva dana i misliš da bi ti taj “bijeg” mogao koristiti, možeš se prijaviti na: PRIJAVNICA.
Za više informacija kontaktirajte: idom@skac.hr.
