Što radiš u SKACu i izvan njega?
U SKACu i izvan njega pokušavam raditi za Dobrog! A ono za zbilja, nešto konkretnije, član sam upravnog odbora, ujedno i voditeljica programa 3D formacije za studente i radničku mladež. Kad sam izvan SKAC-a, svako radno jutro odlazim u osnovnu školu i kikačima predajem vjeronauk. Ako je vikend, onda isto kikače pripremam za sakramente Pričesti i Potvrde u župi. Svo vrijeme između vjeronauka i SKAC-a, planiram kako dobro posložiti tjedan, a nađe se vremena za pečenje slastica!
Omiljena SKACova vrijednost i kako ju živiš?
Jednostavnost, jer je Bog jednostavan. SKAC za jednostavnosti kao vrijednost kaže: djelovati konkretno i slobodno prema cilju. Želim biti konkretna i slobodna u svim svojim djelovanjima. Jednostavnost mi obuhvaća i ostale tri vrijednosti. Moraš voljeti, biti hrabar i domišljat za živjeti jednostavnost. A kako ju živim? Više se borim da ju živim. Volim jednostavne boje na odjeći, jednostavno ukrašene torte i jako volim biti u društvu jednostavnih ljudi, a to su vam djeca. Često me podsjete na zaboravljeno; divljenje svakodnevnim, jednostavnim stvarima. Npr. vlak je prošao na pruzi, sve staje kako bi se taj vlak doživjelo…vau ljudiiii, to je velika stvar!
Čega se najviše bojiš?
Neslobode i povrede drugih. Često odem u krajnost, pa od straha da ne povrijedim nekoga, ostanem u vlastitoj neslobodi. Zato volim jednostavnost, jer slobodno djeluješ. Ima jedna rečenica sv. Pavla, koja me vuče van kada upadnem u neslobodu: Ako vas Krist oslobodi, ne dajte se ponovo u jaram ropstva. (Gal 5,1)
Što najviše voliš?
Najviše volim Boga i način kako On voli. A mene voli kroz suncokrete i dobre ljude koje mi je poslao, još kad s tim dobrim ljudima popijem dobru čašu vina, narežemo nešto “pod 45” i naručimo tamburaše! Uf…eto, to volim!
Zašto volontiraš u SKAC-u?
Jednostavno je, u SKAC-u sam prihvaćena cijela kakva jesam. Tu sam upoznala svoje dubine, svoje talente i svoje slabosti. A najviše od toga, sve to moje tamo je prihvaćeno. Naučila sam tražiti pomoć kada ne mogu sama odraditi neke poslove, naučila sam da je “oke” pogriješiti na istoj stvari više puta. SKAC prihvaća, kad to jednom osjetiš, želiš i ti drugima to davati.
Tvoj prvi susret sa SKACom i dojam koji si tad imala? Kakav ti je sada doživljaj SKAC-a?
Sa SKAC-om sam se prvi put susrela na Modravama, prije dugih 13 godina. SKAC je za mene bio nešto jako važno, privlačno i htjela sam biti dio tog “velikog”.
Kako su godine prolazile, kroz različite životne situacije, postala sam dio tog “velikog”.
Animator, glavni animator, pa voditelj projekta tih famoznih Modrava…pa Bože di si me to sve vodio?!
A onda skužiš, Bog je samo popravio moj iskrivljen pogled na to “veliko”.
Nisu razvikani projekti to što SKAC čini velikim, već ljudi, koji se bore sa svojim slabostima, žele činiti dobro i to sve Bogu na slavu! Mogu reći “žao mi je”, “oprosti”, “ajmo ispočetka”, “možemo mi to”, “zeznuli smo”…pa di ćeš bolje veličine od toga da priznaš da si malen i da trebaš Boga. Za mene to su svete i VELIKE stvari.
U SKAC-u
Čitajući Mateine odgovore o sebi i SKAC-u, vjerojatno ste primijetili kako dominira – jednostavnost. A ako poznajete Mateu, vjerojatno možete lako zamisliti da je ona sama i njen rad mogao biti nadahnuće za uvrštavanje te vrijednosti u SKAC-ovo djelovanje.
Kad smo prošle godine Mateu nominirali za volonterskog Oskara, sjećam se da sam se okrenula prema Vesni i rekla da, iako ne poznajem Mateu, u njoj ima ono nešto, nešto što mi izaziva znatiželju – koja je njena priča i kako je živi. Osjećam se prilično privilegirano uvijek kada pišem o volonterima, ali danas se osjećam kao da mi je ispunjena želja.
Mateu sam prvi put doživjela na jednoj pivi poslije skupštine. Nisam ju znala prije. Ali zato mi je o osobi koju poznajem dugo i dobro, otkrila nešto što nisam nikad primijetila. Kao da otkrijete da ispod slike u zidu imate pun sef, otprilike. Uklapa se to u ono što je Anamaria napisala o Matei – da ima dobro razvijena osjetila, da vidi dobro, prepoznaje teškoće, brige i radosti na licu, da sluša i čuje. Oni koji su radili s Mateom, mogli su to iskusiti u brojnim situacijama – na sastancima upravnog odbora, u kuhinji na Modravama, na 3D google meet-u ili tjednom sastanku, u oluji, na ručku ili pivu, ili Sljemenu.
Prihvaćanje na koje je kako kaže naišla u SKAC-u, velikodušno je darovala svima kojima je poslana. Dopustiti pogreške, dopustiti i ponovno pogriješiti – sebi i drugima daje slobodu, za koju se, između ostalog, i svi mi odgajamo.
Jednostavnost koju voli i živi ujedno koristi i kao putokaz za Boga. Luka je to sažeo u rečenici: toliko puta na tako jednostavan način, jednom rečenicom, jednim opisom riječi mogla dovesti do same dubine, samog Krista na čemu ću joj uvijek biti zahvalan. U malo riječi, u malim stvarima, Matea pronalazi Veliko, ali i drugima pomogne upravo to pronaći.
Moglo bi se mnogo toga napisati o Matei, ali da ne duljimo, izdvojit ćemo primjer i odgovoriti na pitanje gdje je Matea bila u, za hrvatski nogomet, slavno ljeto 2018. Odgovor možda nije teško pogoditi – na Modravama. Na dan finala, bila je oluja, a Matea se poput brižne majke i nježne prijateljice (kako ju opet opisuju) lavovski borila. Lavovski hrabro, kristovski mirno. Ivana je izdvojila jednu sliku, iz koje je jasno zašto u Matei sitne građe većina nas lako pronađe već spomenuto Veliko: Posebna slika koja mi se urezala u pamćenje bila je Matea, sva mokra od kiše, kako drži jedno šatorsko krilo i moli Zdravo Mariju. Kad smo posustajali u molitvi i držanju šatora ona nas je poticala da izvučemo svu snagu i vjeru da će oluja što prije proći. U trenutku velikog straha Gospodin nam je po Matei pomogao da prebrodimo nevrijeme i da imamo pouzdanja kako će On smiriti vjetar i kišu.
Matej je napisao kako je Matea osoba u koju se lako zaljubiti, i lako je zavoljeti. I u tome će vas lako odvesti Onome od koga je primila ljubav. Kao što suncokreti koje voli svoju ljepotu duguju onome u što gledaju, tako je i gledajući Mateu jasno u što je zagledana. Vjerujem da je posijala u SKAC mnogo toga što će niknuti i da će kikači koje sada priprema za sakramente kušati te plodove.