U Marijinom mjesecu kada se osobito potiču marijanske pobožnosti, donosimo vam priče o nekim našim volonterkama koje nose Marijino ime. Prva na redu je naša Maša Marija. 
Pa krenimo.

Zanimanje: univ.  bacc. novinarstva, ali zapravo ni sama ne znam kako bi sumirala svoje zanimanje a da se ne koristim nepoznatim i engleskim nazivima pa ću reći da plovim u području odnosa s javnošću

Što radiš u SKAC-u i izvan njega? U SKAC-u vodim medijski tim, također sam voditeljica promo tima 72 sata bez kompromisa i polaznica 3D formacije. Izvan SKAC-a sam studentica 1. godine diplomskog studija novinarstva, PR asistentica u Agenciji za odnose s javnošću, kćerka, sestra i prijateljica. Volim hranu, pa ću reći i da sam gurman. 

Omiljena SKAC-ova vrijednost i kako ju živiš? Omiljena mi je Ljubav, ali ne mogu izostaviti i Herojstvo. Njima uvijek nekako tiho i nesvjesno težim, osobito u odnosima. Ljubav tražim i dajem u malim znakovima pažnje, bila to poruka za dobro jutro ili pripremljeni kolač. Herojstvo za mene predstavlja živjeti u istini, govoriti istinu i težiti njome, makar to ponekad značilo da ću sebe izložiti, govoriti o svojim manama i padovima, uz rizik da ću biti povrijeđena ili ću nekoga povrijediti. Mislim da upravo ta hrabrost da se ona kaže krije vrijednost herojstva. 

Čega se najviše bojiš? Da moji postupci i odabiri nisu u skladu s Božjom voljom. 

Što najviše voliš? Najviše volim ljude i njihovu prisutnost u mom životu. Ekstrovert sam pa mi dan bez druženja teško pada, kao i dan bez zalogaja slatkog. Volim kuhati i kušati, a ne smijem izostaviti dobru čašu bijelog vina uz još bolji izbor sira.

Zašto volontiraš? Na ovo pitanje mi je jako teško odgovoriti, jer se trebam prvo prisjetiti što uopće znači volontiranje. Google kaže dobrovoljan rad i pomoć nekome. Volontiranje je tako sraslo sa mnom i postalo dio moje svakodnevnice, da uopće to ne vidim kao nešto na što bih trebala odgovoriti pitanjem „zašto?”, ali prisjećajući se kako je sve počelo znam da je u meni bila velika želja da SKAC-u barem na neki način vratim sve ono što je učinio za mene i sve ono što sam preko njega dobila – a dobila sam jako puno! Osim toga, volim sve ono što volontiranje donosi, pogotovo na projektu, toliko ljudi, druženja, susreta, izazova, učenja, a ponajviše Života. 

Od Splita do Zagreba, od Merza do Srca Isusova

Maša je dolaskom  na studij u Zagreb, iz sredine i prijateljica s kojim je išla na mise, susrete i hodočašća najednom ostala „sama“. Tako je čula za Misu Mladih u Palmotićevoj i p.Iku, pa je dvije godine skoro svaki petak sjedila sama u klupici ispred bl.Ivana Merza i čeznula da bude bliže oltaru, bliže ljudima koji se nakon mise druže na čaju, čeznula je za ekipom s kojom će moći živjeti svoju vjeru. A oni su joj  se činili toliko daleko. Prije početka 3 godine faksa, na poticaj prijateljice je upisala 3D formaciju. I, kako kaže: tako  je sve krenulo. Počela je čitati na Misama mladih, pa je postala dio medijskog tima, pa se priključila promo timu 72 sata bez kompromisa i u međuvremenu postala voditeljica istog, a odnedavno i voditeljica medijskog tima SKAC.  Maša Marija u cijeloj ovoj priči vidi isključivo Božji prst koji ju je  vodio i postavio tu gdje jest.

Vatromet radosti

Rekla bih da je njezina radost zaraznija od nekih pandemija. Maša Marija se veseli tuđim radostima više nego valjda mi sami.  Njeno vriskanje, ushiti uzbuđenja, pogledi radosti i poskakivanje nas nasmijavaju i vesele. Ona se tako iskreno i otvoreno raduje tuđoj sreći zbog toga što je netko našao ljubav, položio ispit, pobjedio sebe, napravio mali korak prema Dobru. Ponekad nas samo nasmijava pjevajući i praveći se da je mariachi, Tereza Kesovija ili balerina iz HNK.  Radost se očituje i svaki put kad ušeta u hodnik našeg SKAC-a. Ta snaga i gracioznost jedna “ruske plemkinje” Maše, a istovremeno poniznost Marije je nešto što nam svima kroz Mašu Mariju Bog donosi: mir, radost, ljubav i ohrabrenje.

Hodajuća SKAC-ova vrijednost

Maša je voditeljica medijskog tima SKAC-a, master-mind iza svih objava i njihovog plana. Da objasnim kako tim funkcionira: Maša nekome dodijeli objavu uz pitanje:

 „Možeš li? Stigneš li?” 
“Ne možeš? Nema veze, netko drugi će“. 

Vrlo jednostavno, zar ne? 

Taj netko drugi svaki put bude upravo ona, kaže nam uvijek: „Nemam ja srca dati vam na pripremu neku objavu dva dana prije“. Ne znam za vas, no to je za mene herojstvo. No, nije ona heroj u koordinaciji objava, već i na polju emocija – nije ju strah pitati ljutim li se zbog nečega na nju, ili reći da joj je zbog nečega teško, ili priznati da joj je glava negdje drugdje iz ovog ili onog razloga. S njom čovjek uvijek zna na čemu je, nema izmotavanja ili pretvaranja. Bilo da mi kaže da te dvije boje na dizajnu jednostavno ne idu zajedno, bilo da prva probije zid pa snimi prvi online podcast u SKAC-ovoj povijesti uslijed korona krize. Mašina spremnost za živjeti, a ne životariti, se očituje posvuda – kada glasno i jasno odmah kaže DA pozivu i izazovima pa i onim teškima poput vođenja medijskog tima. 

Što se tiče domišljatosti, ne znam gdje početi. Možda od promocije projekta 72 sata bez kompromisa, možda od novih rubrika na SKAC-u koje je osmislila. Ili od ideja za podcast, pa dođe i uredi scenu s malo detalja, možda od toga što uvijek nastoji na nov i inovativan način prikazati sve što se događa u SKAC-u… Kad god nemaš inspiracije za bilo što, javiš se Maši. Uvijek će odgovoriti i smisliti nešto kreativno. 

A gdje je ljubav?

No prva asocijacija na Mašu uvijek će biti ljubav. Ljubav prema ljudima i prema onome što radi. Na svojih prvih 72 sata bez kompromisa, Maša nije spavala cijelu noć od uzbuđenja! Cijeli petak nagovarali smo ju da odspava u zelenom uredu, ona je na to samo odgovarala slikama volontera uz riječi „Vidi koliko smo pomogli, koliko smo dobrog napravili, evo – sva se ježim“. Ljubav prema hrani kojom nas svih nahrani: bilo da nazove u ured i pita jesmo li gladni pa donese juhu od tikvica ili crni rižoto, ili nas odvede u najljepše uređene slastičarnice, kafiće i restorane. Ona ljubav traži i dijeli. Bilo da dođe i kaže: pa nisi me danas zagrlila, ili mi daruje svoj omiljeni parfem, ili prima naše poklone, pa po cijeli tjedan istražuje tko joj je ostavio malu čokoladicu u uredu.

Priču o Maši ću sažeti sa slikom od nedavnog teambuildinga ekipe sa 72 sata bez kompromisa: Maša je uporna, kao kad traži šparoge, i domišljata, kao kad od onih nekoliko šparoga koje je našla napravi fritatu, i jednostavna, kao kad uz fritatu odluči zamutiti i palačinke da potrošimo sva jaja. A sve kako bi pokazala ljubav onima s kojima će kasnije to jesti.