Zašto tišina?
Prava i dobra šutnja prepušta mjesto drugima, a povrh svega potpuno ga prepušta Drugomu, tj. Bogu. U evanđelju čitamo kako je Spasitelj često molio u tišini, posebice noću ili se povlačio u samotne krajeve. Tišina je uobičajena kad razmatramo Božju riječ, a pronalazimo ju i u ponašanju Blažene Djevice Marije u odnosu na otajstvo njenog Sina. Šutnja je stav onoga tko se priprema primiti Boga preko slušanja.
Ignacijanska tradicija molitve često koristi slike, maštu, osjetila u molitvi s ciljem dubljeg ulaska u otajstvo Riječi. Molitva je razgovor, dijalog s Bogom, a razgovor nastaje govorenjem. U nekim trenucima se mi obraćamo Bogu, u drugim pak šutimo kako bi Njega slušali. Kao kad razgovaramo s prijateljem.
U nastavku nam pater Špiranec daje prijedlog kako provesti dane Velikog tjedna u šutnji, s Bogom.
“Odmorite, osamite se. Čitajte muku malo po malo. U srijedu pročitajte pola muke, u četrvrtak drugu polovicu i u petak cijelu muku. U subotu u miru čekajte s Marijom uskrsnuće i radite kolače.
Ako si uskratite glazbu, svjetlost, veselje, dublje ćete ući u veliki tjedan i snažniji će biti kontrast uskrsnuća.“
Razmatranje muke Kristove
Vođenom meditacijom razmatranja Muke Kristove, pater Špiranec nam daje primjer kako možemo ući u dublji odnos s Bogom.
Tri su glavna dijela: priprema, mašta i razmatranje te razgovor s Gospodinom
Prvo, pronaći ću mjesto koje mi odgovara, mirno i ugodno, tamnije bez puno svjetla. Zauzet ću položaj tijela koji mi odgovara i pomaže u molitvi.
Odmaknut ću misli koje mi donose radosti, sa željom da mogu s Isusom duže ostati u njegovoj boli, patnji i žrtvi poradi nas. Zamolit ću Oca da mi pomogne u tome da suosjećam s Kristom koji pati i trpi.
Molitva je ovo koju neću forsirati, nego ću se prepustiti i dati se voditi u njoj.
Sada ću otpočinuti, udahnuti – izdahnuti, doći u trenutak sadašnjosti, neću razmišljati niti o prošlosti niti o budućnosti. Promatrat ću kako se osjećam.
Molitva je odnos s Bogom i dobro je zajedno ući u molitvu. Zamolit Duha Svetoga da me vodi u ovoj molitvi i vježbi. Zamislit ću kako me Bog gleda i kako ja gledam Njega.
Drugo, nakon što polako pročitam tekst, proći ću još jednom kroz njega, živo, sa svojom prisutnošću u njemu, koristeći svih pet svojih osjetila; gledam, slušam, mirišem, kušam, dotičem..
Razmatranje ću završiti tako da razgovaram s Gospodinom. Najprije ću misliti na Njega, pa mu reći kako se osjećam, koji su moji doživljaji u ovom razmatranju, ako imam neko pitanje, pitat ću ga. Na samom kraju izmolit ću Oče naš.
