Okrenula sam se rovarenju po starim  mailovima da se prisjetim najboljih Ted talksa (usput sam naravno naišla i na niz dobrih i duhovitih razgovora i lijepih uspomena, tako da, još jednom, hvala SKAC-u na prilici za zahvalnost). I bitnije, okrenula sam se svojoj prijateljici s pitanjem koji bi ona preporučila. Nije trebalo dugo da mi pošalje “onaj pravi”, i stvarno se pokazao kao pravi, a pokazalo se i da moja metoda “pitaj nekoga” funkcionira. Doduše, moja prijateljica (za razliku od mene) prijateljuje s internetom, puno puta se pokazalo kako njezino surfanje služi na slavu Bogu i korist ljudima (ili bar meni). 

Ono što hoću reći je da ova lista naravno nije čisto moja, više je odraz iskustava koje sam imala nego novosti koje sam otkrivala, odnosa koji su mi važni i počestog bježanja u intelekt. No, Bog te nalazi tamo gdje jesi, što ja stvarno mogu posvjedočiti. I ako je vas Bog pronalazio u preporukama SKAC-a, onda nastavite. Ako nije, možda imate neku svoju internet krticu kao ja pa pitajte nju. I podijelite s nama, svi smo mi samo kante zaljevače kroz koje se dijeli dalje što Bog kroz druge i drugo daruje.

Ok, sad konačno, evo prijedloga (za skoro sve ovdje navedene Ted talks postoje i titlovi i transkripti, na više jezika):

1. Phillip Zimbardo, Psihologija zla.
Zimbardo  je jedan od najpoznatijih psihologa, ponajviše zahvaljujući studiji zvanoj Stanford Prison Experiment. Dotiče se toga i svog iskustva kao stručnjaka za suđenje zločinima počinjenima u zatvoru Abu Ghraib. Govor je o tome kako se dobri ljudi relativno lako povedu za zlom. Dugo sam dvojila bih li stavila ovaj govor, ili jedan drugi njegov govor. Za ovaj sam se odlučila potaknuta razgovorom o Judi, i općenito iskustvom olakog govora “ja to nikad ne bih napravio”. Drugi razlog je kraj ovog govora, u kojem govori o herojstvu. A herojstvo je SKAC-ova vrijednost. J., dugo prisutna u SKAC-u, s učenicima je htjela obrađivati teme slične Zimbardovom svakodnevnom herojstvu. Ovo je klasik, ne samo u psihologiji. Mene podsjeća da nema te sigurnosti koja me može sačuvati od toga da ne počinim zlo. Pomaže mi i da se upoznam, kao ranjivu i onu koja ne baš tako rijetko povrijedi druge. I da se ponizim i shvatim koliko u svemu ovisim o Božjoj milosti. Ako gledate, a ne samo slušate, upozoravam da se u predavanju prikazuju teške slike brutalnog nasilja.

2. Brian Little, Tko si zapravo ti?
Da, još jedan psiholog. Bio mi je u konkurenciji s trećim psihologom, koji je zanimljiviji, dinamičniji. Ali, ipak sam se odlučila za ovaj. Razlog je jednostavan: izvlači iz ladica. U SKAC-u je nedavno bila radionica o temperamentu, za potrebe nekih programa rješavao se jedan upitnik ličnosti… Ljudi vole saznati nešto o sebi, što je ok, i sve to može biti korisno. Ali ovdje, čovjek koji se cijeli život bavi psihologijom ličnosti, govori da te ni riječi kolerik/sangvinik ni žuta, crvena, zelena ili plava na DISC-u, nijedna od kombinacija slova na Briggs – Myersovom testu ličnosti, ne opisuje kao odgovor na jedno jednostavno pitanje. Evo, sad jedva čekam priliku da razmislim o odgovoru koji bih ja dala, i ljudi meni bliski. 

3. Father Greg Boyle, Compassion and kinship* 
Nekoliko mjeseci nakon osnivanja Volonterskog centra, svi smo nešto drobili šta bismo trebali raditi, a p. Ike mi je rekao da to treba pitati p. Špiraneca, koji tad još nije bio perspektivni vloger i predsjednik SKAC-a, nego obični hrvatski isusovac u Kaliforniji. Bilo je to 2016. Godine, a p. Špiranec mi je na moj kratki mail još kraće odgovorio da treba ići tamo gdje nitko ne ide i raditi ono što nitko ne radi. I, poslao knjigu (ili knjige) Grega Boylea. Tako sam nekako naletjela tad na ovaj duhoviti, zanimljivi i pomalo nevjerojatni video. I nekidan sam mu se vratila, kako štreberski činim, kada sam u suhoći, odlazim tamo gdje sam susrela Boga. Father Greg Boyle je isusovac, osnivač Homeboy industries, koja zapošljava bivše članove bandi. Ne samo zapošljava, rade s njima – sve što je potrebno. Stavila sam ga na drugo mjesto, da popravi dojam zla s prvog mjesta. Jer dok slušam i gledam (ruke u džepovima, dobre fore, i dosta tuge u očima) the soul feels its worth. Tekst o Gregu Boyleu izašao je u prošlogodišnjem rujanskom izdanju Glasnika Srca Isusova i Marijina, te o Homeboy industries u siječnju ove godine.
*Ne znam dovoljno dobru hrvatsku riječ za kinship (bliskost? bratstvo?), nijedna mi ne prenosi emociju koja stoji iza te riječi u ovom govoru.

4. Papa Franjo!
Ovog govora sam se sjetila nakon što sam preslušala sljedeći na ovom popisu. I lijepo mi je to, kako su velike poruke uvijek jednostavne. Kao naprimjer, da svi trebamo jedni druge. I kako ih svi živimo ili kako svi za njima čeznemo, na svoj način. Ali suludo je trošiti riječi na ovakve riječi, koje same o sebi govore sve.

5. Barbara Sher, Izolacija je ubojica tvojih snova, ne tvoj stav!
Konačno, preporuka moje prijateljice. I tako sponatno primjeren za sadašnji trenutak – izolacije. Ali, ne radi se o ovakvoj izolaciji. Prvo, video je stvarno smiješan. Drugo, oslobađa od “samo misli pozitivno” stava, koji će unatoč pristojnosti koju imam i neovisno o prilici u kojoj se nalazim, izazvati moje prevrtanje očima (u najboljem slučaju, samo to). Treće, priče su nevjerojatne! Da Barbara Sher nije tako simpatična ili da je neka mlađa gospođa, mislim da joj nikad ne bih povjerovala. I četvrto, podsjetilo me na kampove,  3D grupe, na te strance koje se odjednom nađu u jednoj grupi, na Volonterski centar čiji dečki idu cijepati drva na Badnjak nekom  random čiči, samo zato što ih je netko pitao mogu li, na to da nemam pojma što želim ili na to da nekad previše tražim od meni bliskih ljudi, ili se usmjeravam previše samo na one koji su mi najbliži, na one ljude koji su sretni kada spoje različite ljude ili ideje, koji uživaju u tome da se nešto ostvari i da nešto stvore, više nego u tome da su oni ti koji dobivaju zasluge.

Na ovom popisu su dva isusovca, a samo jedna žena. Iznenadila sam samu sebe, pa sam onda išla dalje gledati koje sam stavila na mogući popis. Jer te žene i teme koje su mi prve zazvonile, dirnule su me možda preosobno da bi ih nekome znala na prvu preporučiti. A ovaj popis, više nego što daje preporuku vama, daje informaciju meni o meni. Što mi je bitno, što me zanima, što me nasmijava, i koji su ljudi koji su me naveli na dobar put. Korisno mi je bilo stati i vidjeti s kojim sam ciljem pisala ovo. Ok, pisala sam na zamolbu, ali s kojim ciljem? Koja su očekivanja od nekog tko će ovo eventualno pročitati, i hoću li razočarati? Kao egzamen. Shvatila sam da  u svakom zadatku (a ovo je meni samo radni zadatak) leže odgovori o samoj sebi. Tako i u čitanju ovoga i gledanju Ted talksa mogu ležati neki odgovori na vaša pitanja.