Prema katoličkom kalendaru, danas slavimo dan svetog Josipa, zaručnika Blažene Djevice Marije, djevičanskog Oca Isusa Krista i zaštitnika hrvatskog naroda. Veliki papa Pio Xll. zaslužan je za blagdan sv. Josipa Radnika koji je 1955. godine uveden u crkvenu godinu, a slavi se 1. svibnja. Iste godine, papa Leon XIII. izdao je encikliku o sv. Josipu u kojoj je Josip istaknut kao uzor marljivim radnicima i svim skromnim ljudima.
Po zanimanju, Josip je bio siromašni tesar iz Nazareta što saznajemo čitajući Matejevo evanđelje (Mt 13,54). Josipove marljive ruke neumorno su radile i trudile se obavljati svakidašnje poslove kako bi svojoj obitelji, Mariji i malome Isusu, zaradile skroman kruh. U njegovoj marljivosti, trudu i muci očitovala se spremnost služenja u vjernoj poslušnosti utjelovljenom Sinu Božjem, malom djetešcu Isusu – za koga je marljivo radio (o čemu nam govori treće otajstvo u krunici svetog Josipa). Kršćani bi, po uzoru na život i rad svetog Josipa, trebali gledati svoj život kao priliku za služenje Gospodinu kroz rad kao oblik suradnje s Isusom na djelu spasenja. Uvođenjem ovog blagdana Crkva želi istaknuti važnost rada u životu kršćana kao mjesto rasta, razvoja u svetosti i ljubavi prema Bogu i bližnjemu. Stoga Crkva u mnogim gradovima i nekim manjim mjestima, posebice gdje su radnička naselja, podiže crkve posvećene sv. Josipu Radniku. Hrvatsko nacionalno svetište posvećeno sv. Josipu Radniku nalazi se u Karlovcu. Brojni hodočasnici, zahvale i svjedočenja o pomoći sv. Josipa jasno ističu popularnost ovoga sveca u molitvenoj praksi (tridesetnica, devetnica, krunica svetog Josip i sl.).
Zbog svoje poslušnosti i marljivosti u radu, sveti Josip može nam biti uzor služenja u vjernoj poslušnosti tajni Isusova utjelovljenja i djela otkupljenja. Za svakog kršćanina rad bi trebao biti suradnja s Gospodinom. Stoga proslavimo dan svetog Josipa u molitvi te rastimo marljivim radom u svetosti svaki dan.
