Uvodni tekst:
„Slika govori više od tisuću riječi.“ – sigurno smo više puta i na više načina čuli ovu izjavu, no ukoliko ju promotrimo kao jednadžbu (matematičari sklopite oči na ovaj dio :P) možemo reći da je potrebno tisuću ili više riječi kako bi imali sliku. Riječ je zapravo simbol za nešto, neku pojavu, radnju, događaj, mjesto, osobu i sl. Stoga ovisno o tome kojim simbolima pasemo naše oči takve će slike biti kreirane u našim srcima te će na kraju biti projicirane u našim radnjama. Ne, nisam psiholog, ne nisam upoznat sa teorijom koja ovo podupire, no svakako sam u svom i tuđem životu vidio ovu stvarnost. U svako vrijeme, a pogotovo u ovo kao da nekako prirodno simboli kojima smo okruženi su isključivo negativni i vrlo često nekorisni i demotivirajući. Zaraženi, umrli, virus, potres, oštećeno, izgubljeno, uništeno… Sve su to simboli koji nas okružuju ovih dana, iako moramo biti jasni potrebno je biti s njima upoznat kako bi bili što svjesniji situacije u kojoj se nalazimo te bili sposobni racionalno i kvalitetno reagirati na njih, no ogromna je razlika biti upoznat sa njima i cijele dane provoditi gledajući u iste. U ovakvim vremenima nekako kao da je teško pronaći simbole koji su…hm…dobri. Ništa više niti išta manje doli dobri. U pravom smislu te riječi. Rješenje je zapravo vrlo jednostavno – knjige. Zapisi koji nadilaze vrijeme i mjesto i sva ostala ograničenja te pokazuju ljepotu i teškoću ljudskog života usko vezanog uz dobro i teško kao i lagano i ružno. Zapisi koji obiluju simbolima koje ukoliko skupimo hrabrosti i upornosti gledati, čitati i o istima razmišljati bivaju u ovim vremenima kao hladna piva na vrući ljetni dan, kao dobar kolač nakon obilnog ručka, kao osmijeh usred teškog dana, kao zagrljaj usred samoće, ma kužite i sami, bivaju ne kao, nego pravi gušt koji nekad nisi ni znao da trebaš, no kao i piva i vino u pravo vrijeme, na pravom mjestu i u pravim količinama (nekad malo većim ?).
Osobno za mene su knjige neiscrpno blago dobra za moj život. One su me ostavile sa mnogim pitanjima, ali su mi odgovorile na mnoga, u nekim stvarima su mi dale širinu pogleda, a u nekima ga dobro fokusirale, srce su ujedno hranile, ali i pozivale na još, žeđ su ujedno utažile, ali ostavljale okus koji se ne zaboravlja, mnoga dobra su mi uistinu bila darovana preko njih, a kada bi ih sve nabrojao bilo bi jednostavno previše…stoga prelazim na njih same.
Korak 1. Uvodna molitva:
Uzmi, Gospodine, i primi svu moju slobodu, moju pamet, moj razum i svu moju volju, sve što imam i što posjedujem. Ti si mi to dao, Tebi, Gospodine, sve vraćam; sve je tvoje, raspolaži sa svime po svojoj volji. Daj mi samo svoju ljubav i milost, i to mi je dosta. Amen.
Korak 2. Pročitaj knjigu
Prve dvije knjige koje želim predstaviti su: Michael D. O’Brien – Otok svijeta te Cristiana Paccini, Simone – Rođeni smo i nikada nećemo umrijeti. Razlog zbog kojeg vam želim govoriti o baš ovim dvjema knjigama je jer prije svega radnja i jedne i druge je stvarna, događaji koji se događaju su stvarni, dogodili su se ljudima koji se ne razlikuju previše od nas, patnje koje su patili, križeve koje su nosili… Sve je stvarno, sve se dogodilo i jednako kao tada i danas vuku srce u duboke ponore Ljubavi prema svakom čovjeku, prema svakom bližnjemu.
1.Cristiana Paccini, Simone – Rođeni smo i nikada nećemo umrijeti
Rođeni smo i nikad ne ćemo umrijeti svjedočanstvo je jedne žene, majke koja je u prvom svjetlu ovog djela, no ujedno vidimo njezinog muža zajedno s njom na tom svjetlu, njihovu djecu, njihove šire obitelji i prijatelje. Njih dvoje nose patnje koje nisu nama daleke, štoviše možda znamo neki par koji ima slične patnje, ti križevi koje je uistinu preteško gledati kao sredstva spasenja bivaju mjesta zajedništva ovoga para. Svoje patnje oni nose sa osmijehom. Da, osmijehom. Ne mislim ovdje na onaj „fejk“ osmijeh, ne mislim na onaj filmski osmijeh, ne…mislim na onaj koji svoje korijene ima negdje duboko, negdje duboko omotano hrabrošću, zajedništvom, mirom i povrh svega ljubavlju. U tako maloj i kratkoj knjizi sažeta je cijela bit života, u tih nekoliko stranica ispisane su najljepše i najteže stranice njihova života, u toj knjizi mogu istinski reći nalazi se uzor svakom mužu, svakoj ženi, svakom ocu te svakoj majci. Ne uzor koji treba oponašati, nego uzor koji treba nasljedovati. Ne želim vam otkriti koje su to patnje niti kakav vrhunac ova knjiga ima, uistinu neočekivani. Želim vam samo iz srca preporučiti da si dozvolite biti iznenađeni puninom i dubinom Ljubavi koju možemo i pozvani smo živjeti te da patnja nikad nije i neće nužno isključivati radost. Štoviše ona će je vrlo često još i produbiti.
2.Michael D.O’Brien – Otok svijeta
Ovo je jedna od onih knjiga koja ne da te ne ostavlja ravnodušnim, nego u potpunosti mijenja tvoj horizont gledanja. Riječ o knjizi koja također govori o patnjama nama dobro poznatima, štoviše o patnjama koje su se dogodile na prostorima naše prekrasne Hrvatske. Govori o jednoj od najljepših kršćanskih istina – slobodi. Usprkos gubitku voljenih, usprkos odbačenosti društva, usprkos patnjama od djetinje do mladenačke dobi živjeti slobodu je pravi uspjeh, ako mogu uopće iskoristiti takav izraz. Točnije bi bilo reći da je naš glavni lik izborio slobodu prije svega u borbi sa samim sobom, a onda u borbi sa svijetom. Snaga i ljepota oprosta, dubina i moć ljubavi, miris i okus slobode, odbačenost i životvornost istine, hod koji traje cijeli život, borba u kojoj se ujedno treba u potpunosti predati te istovremeno boriti do zadnje kapi….o svemu tome i još više toga uvjeravam vas okusit ćete u ovom djelu. Opet ne želim vam prepričavati radnju, ne želim čak ni opisivati likove želim vam reći samo to da uistinu gledajući lastavicu koju promatra naš glavni lik možemo uvidjeti da karantena koju živimo nije problem jer karantena tijelo ograniči, no duh ostaje slobodan. Virus laži i tadašnjeg totalitarizma čovjeka od čovjeka udalji, no ljude zbliži, a nekoć zaraženi po nekima bivaju ozdravljeni, nekoć slijepi su progledali…
3.Wilhelm Hunermann – Svetac i njegov demon
Možda je malo kontradiktorna s obzirom na prve dvije, no istovremeno nije. Riječ je o životopisu sv. Ivana Marije Vianneyja, poznatijeg pod nazivom župnik Arški. Prije svega smatram da životopis sveca treba biti dnevna hrana svakog katolika, bez obzira na dob, stalež, osobnost ili bilo što drugo, pošto je nužno da se hranimo onime što želimo postati. Jednako tako životopisi svetaca, neki više neki manje uspješno, pokazuju jednu stvarnost od koje je vrlo lako pobjeći, a to je da su bili obični isti ljudi kao ti i ja. Nekako kao da je uvijek lakše, za nas, sakriti se iza slika svetaca koji su činile ogromne stvari, ogromnom pobožnošću, od malena ugađajući Gospodinu te time sebi stvaramo nekakvo opravdanje da je svetost „rezervirana“ za pojedince. Prekrasna i lako primamljiva neistina koju ova knjiga sa još ljepše u ljubavi ruši. Glavni lik, mladić Ivan Marija Vianney nije bio ne znam kako sposoban, nije dolazio iz bogate obitelji, štoviše sve to mu je rubno sa lošim. Obitelj je bila skoro pa siromašna, on je bio za neke stvari jednostavno nedovoljno dobar, život mu je išao na sve moguće strane osim one kojom je htio da ide, čak i kada je postao župnik probao je pobjeći iz svoje župe. Riječ je upravo o tome, o čovjeku poput mene i tebe kojem su neke stvari išle kako je zamislio, a neke ne, u nekima je bio ustrajan do kraja u nekima ne, u nekima su ga drugi podupirali, a u nekima u potpunosti odbacivali. Nije rođen svet, nije činio čudesa od malih nogu, nije bio najbistriji od svoje generacije, ne… Bio je tek, ili je bolje reći već, čovjek koji je ljubio i htio još više uzljubiti Ljubav koja je njega dotaknula prije nego li je on Nju spoznao. Ukoliko nisi dugo ili nikad pročitao životopis sveca, ukoliko dugo nisi ugledao da On osposobljava nesposobne, ukoliko misliš On ne računa na naše slabosti, mane i propuste pozivam te treći put za redom dopusti si da budeš iznenađen.
Korak 3. Egzamen:
Što sam doživio/doživjela?
Kako se osjećam nakon gledanja videa?
Na čemu sam danas zahvalan/na?
Što ću primijeniti/napraviti?
Korak 4. Završna molitva:
Dušo Kristova, posveti me.
Tijelo Kristovo, spasi me.
Krvi Kristova, napoji me.
Vodo iz prsiju Kristovih, operi me.
Muko Kristova, okrijepi me.
O dobri Isuse, usliši me.
Među rane svoje sakrij me.
I ne dopusti da se odijelim od Tebe.
Od neprijatelja zlobnoga, brani me.
Na času smrti moje, zovni me.
I zapovijedi mi da dođem k Tebi,
Da Te sa svetima Tvojim hvalim.
U vijeke vjekova.
Amen.