Otvaramo na našim SKAC mrežnim stranicama novu rubriku: „Pjesme koje vode Bogu“. Kao što sv.Ignacije kroz duhovne vježbe želi pomoći dušama da se iz glave spuste u srce i susretnu Boga tamo, tako i glazba često posluži toj svrsi. Glazba uglavnom nadilazi riječi kao i mnoga naša iskustva susreta s Riječi. Stoga ćemo otprilike dvaput mjesečno objaviljivati top 5 pjesama koje su neku osobu vodile Bogu. Prve prijedloge daje Marija Selak, voditeljica Ignacijevskih duhovnih obnova za mlade u SKAC-u.
Glazba je jako utjecala na moj život. U fazama odrastanja kroz srednju školu i početkom studiranja na isusovačkom fakultetu smatrala sam sebe filozofom i još sam „razmatrala“ da li zaista želim biti katolik. U toj fazi na me je snažno utjecala jedna žena i njen album, i vidim danas kako se kroz njene pjesme meni Bog šuljao za leđima da me obgrli. Prva je svakako bila: To Zion.
Koliko god me ova pjesma gore dovodila u kontakt s vlastitim dostojanstvom i uvodila me u zahvalnost za život koji mi je darovan, toliko mi je u to vrijeme trebalo nešto čime ću ispuhati svoja razočaranja u ljude i situacije oko mene. Pa mi je na „repeat-u“ često bila i još jedna pjesma s gore spomenutog albuma. Tek sam naknadno uvidjela koliko me odvela Kristu na križu i to na jedan vrlo osebujan način zahvaljujući autoričinoj iskrenosti i hrabrosti da poveže iskustva ljudskog roda i nepravdi od Kaina i Abela do današnjih vremena. Riječ je o „Forgive them Father“, opet u izvedbi Lauryn.
2. Lauryn Hill – Forgive them Father
Taj susret s Kristom na križu, dok lamentiram o nepravdama i patnjama koje su zadesile čovječanstvo, trajao je prilično i trebalo je vremena da zaista pogledam u Krista i zamolim ga da barem mene promjeni. Taj poziv sam posebno doživjela kroz pjesmu Tedija Spalata: Izliči me.
A tko se nikad nije zapitao o svome pozivu, vjerojatno nije ni doživio istinski Susret. Mene je u mojim pitanjima o tome ova pjesma intenzivno ohrabrivala da se usmjerim na ono jedino bitno u svim odlukama: ljubav prema Bogu. Riječ je o pjesmi „The Calling“ od Santane, koji je, usput rečeno, i majstor solaže na prvoj pjesmi ove top ljestvice.
I na kraju pjesma koja mi je omogućila da diplomiram na FOI-u. Znači: nema šanse da bi ja diplomski dovršila da je nije bilo! Layla od Erica Claptona. Naime, imala sam vrlo vrijednu mentoricu koja mi je na svako poglavlje rada vraćala po dvjesto prepravaka. A kada bi ja poslala prepravljeno, ona bi poslala novih sto prepravaka svojih prepravaka. Osjećala sam se ko naša braća robovi u Egiptu onomad. Pa sam umjesto Layla pjevušila „Vesna you got me on my knees“. Klečeći sam pisala i učila, jer više nisam znala kud bi sa sobom. Doživjela sam da mi je Bog dao tu pjesmu kao pomoć da se mogu smijati u svojoj muci, i da mogu iživjeti tu svoju muku. Malo kasnije doživjela sam nešto još vrijednije: pokazao mi je svoju muku koju ima sa mnom i sa mojim ponosom, i koliko nekad pati zbog moje slobode i čeka na mene ko Eric Laylu ? Ma On to malo po malo dadne, vodi polako u dubinu jedne te iste pjesme – koliko duša može u datom trenutku primiti. Meni je ovo jedna od najljubavnijih pjesama koju mi je uputio i kroz koju se uvijek i iznova uvjerim kako On na me strpljivo čeka i ne odustaje.
Navesti samo 5 pjesama je bio stvarno težak zadatak. Orijentirala sam se na svoje odrastanje u vjeri. Sad slušam neku posve drugu glazbu. Na kraju, donosim kao bonus jednu svevremensku za sve faze, kao vrhunac odnosa s Bogom u svim mogućim situacijama. To je po meni vjerojatno najbolja hrvatska pjesma ikada a napisao ju je, tko drugi nego, fra Ante Vučković: Kako da te ne volim.
