U svojoj 30-oj našla sam se u ostvarenju desetogodišnjeg sna. Živjela sam na Haitiju, u sirotištu gdje sam bila dio hrvatsko-haićanskog tima koji je brinuo o 47 siročadi. I to nije bilo sve – moj san je mogao potrajati dulje nego sam mislila. Dobila sam priliku ostati u misijama na Haitiju i surađivati sa ženom koja je brinula o posvojenjima napuštene djece. Ali, dobila sam i priliku vratiti se u Hrvatsku i imati posao kakav sam željela. Netko bi rekao blago meni, ali ja sam bila na mukama.

Imala sam manje od mjesec dana da odlučim. Moje želje mi nisu bile jasne, a Božja volja još manje! Nisam gubila vrijeme. O svome izboru razgovarala sam sa svojom obitelji, prijateljima, raznim svećenicima, ljudima koji su me okruživali u sirotištu. Bilo je i onih ljudi koji su mi pisali ili me zvali i govorili što misle i bez da sam ih pitala. 🙂 Ono što je bilo jako zbunjujuće jest da su me jedni uvjeravali kako ću biti korisnija na Haitiju, brinući o bolesnima i siromašnima. Drugi su me zvali doma i tvrdili da ću biti korisnija gradeći Crkvu kroz volonterske aktivnosti koje sam prije Haitija vršila u Kursilju, na župi, itd. Što sam više mišljenja slušala, to sam i sama sebi postajala nejasnijom i daljom… U tom stanju me zatekla noć uoči roka za odluku. Iskreno sam vapila Bogu da mi obznani svoju volju sve to vrijeme – ali ništa se nije događalo. Moje želje su bile podjednako jake što se obje opcije tiče. Imala sam dojam da propuštam nešto važno… I da Bog s razlogom šuti. Molila sam danima, vrijeme je iscurilo… Možda nešto činim krivo? Možda ne pitam prava pitanja? Pomalo me i strah nagrizao, pa sam tu noć odlučila bez pitanja bdjeti i čekati…

I baš tu noć mogla sam čuti što je Bog sasvim tiho govorio…

Iako je sve što je rekao bilo tiho, obično i jednostavno, promijenilo mi je život zauvijek.

„Nisam te stvorio da budeš korisna, nego da budeš voljena!“

Jednostavno. Prosto jednostavno. I nešto još jasnije i jednostavnije je dodao:

„Hoćeš živjeti na Haitiju? Blagoslovit ću te!“

„Hoćeš se vratiti u Hrvatsku? Blagoslovit ću te!“

„Što god odlučiš – ja ću biti s tobom i izlit ću blagoslove po tebi na sve oko tebe. Ti ćeš biti, ti već jesi, moj blagoslov.“

Nikada neću zaboraviti tu slobodu koja je odjeknula u meni! Nisam imala što reći ni što na to odgovoriti, osim: Amen! Vratila sam se u Hrvatsku i ono što više nije bilo isto bili su moji izbori, i veliki i mali… Korist je prestala imati ikakvu važnost, a izbori su postali radost u kojoj sustvaram s Bogom koji skrbi za mene i kojemu je važno da sam što više u ljubavi.

U mojim prvim duhovnim vježbama u svakodnevici od 6 mjeseci, pater Pavin je s nama radio po knjizi koju je nazvao „Sloboda za ljubav“. Ovo iskustvo došlo je 10 godina kasnije kao kruna tih duhovnih vježbi. Plodove i blagoslove ne mogu prebrojati, i novi neprestano izviru. Jedan od njih je tečaj odlučivanja u SKAC-u i nova knjiga o odlučivanju koju smo preveli s engleskog jezika, a koju su napisali isusovci i suradnici. Ona mi je u mnogočemu objasnila i dočarala ono što sam već dubinski na svojoj koži iskusila: ljepotu donošenja odluka s Bogom. Iz srca puna zahvalnosti raduje me da vas mogu pozvati na predstavljanje knjige „Koja je tvoja odluka“. Više informacija o događaju, izvrsnim govornicima i samoj knjizi možete pročitati ovdje. Ja vas pozivam i pozdravljam nadajući se našem susretu i okusu slobode na koju smo pozvani od bezuvjetne Ljubavi!

Marija Selak