Pismo Francisu Borgiji, vojvodi grada Gandije
Ovo nije pismo, već sažetak pisma pronađenih u neobjavljenom rukopisu o životu svetog Franje Borgija. Očito je Borgia pitao Ignacija za savjet vezano uz često pričešćivanje. Ignacije u sažetku daje razborite odgovore.
Rim, sredinom 1542. godine
Iako Ignacije nije vicerektoru ponudio općenit odgovor koji bi služio kao generalno pravilo za sve ljude, rekao je kako bi često pričešćivanje nekima moglo biti na korist i izgradnju te na ugodu Bogu, a nekima bi moglo i štetiti i time Njegovom Božanskom Veličanstvu biti nedopadljivo. Samo po sebi, često primanje blagoslovljenog Oltarskog sakramenta je dobra i sveta praksa koju treba poticati ali pod uvjetom da je duša dobro pripremljena za tu nebesku hranu. Takvo raspoloženje duše se može prepoznati nakon iskrenog ispita savjesti, kada je duša prosvjetljenja i očišćena od samoljublja. Treba biti oprezan kako ne bismo pogriješili i mislili da je duša spremna onda kada nije i obrnuto. Ne treba se bojati kada nema razloga za strah i time si uskratiti taj slatki i dragocjeni kruh života. Sjesti na gozbu života kada nas Gospodin na nju ne poziva je pogrešno isto koliko je pogrešno i ako duša odbije zdravlje i život koji joj je potreban, a Gospodin ju na tu gozbu poziva. U prvom slučaju griješimo bahatošću, a u drugom kukavičlukom. Kroz lažno poštovanje ili zbog toga što se ne želimo dobro pripremiti, sami sebe lišavamo najsvetijeg sakramenta.
Ignacije zatim navodi smjernice koje mogu pomoći u prosudbi. Prvo, ako se želimo često pričešćivati, naša namjera mora biti čista i iskrena. Drugo, možemo se često pričešćivati ako nam tako preporuči naš duhovnik ili ispovjednik. Treće, da li je česta pričest na korist možemo najbolje vidjeti po plodovima, odnosno napretku u krepostima, a posebno u ljubavi, poniznosti, ljubaznosti i predanosti. I baš zbog duhovnog rasta u tim krepostima, ne smijemo zbog vlastite mlakosti sami sebe lišiti tih velikih blagoslova. Pismo završava rekavši da ako je njegovo pismo s tolike udaljenosti djelovalo tako da je ostavilo ikakvu težinu, tada s pouzdanjem u sve što zna o vicerektoru, o njegovim iskustvima, dobrim djelima i molitvama odlučuje ohrabriti ga da vjeruje u Božju milost i da se, uzdajući se u darove koje je već primio iz Njegove blagoslovljene ruke, odvaži često prilaziti svetoj gozbi. Nada se obilnim plodovima za njegovu i ostale duše koje će slijediti takav primjer. Kako je on sam spriječen svojim brojnim obavezama oko puta u Španjolsku, ponudio je poslati jednog svog pratioca, duhovnika koji je dobro upućen u božanske stvari, a koji bi ih mogao dobro savjetovati vezano uz ovo i još mnoga druga pitanja koja mogu nastupiti.
Poticaji za promišljanje:
- Uzmi si vremena i pročitaj još jednom ovo pismo. Zamisli da je Ignacije pismo poslao tebi…Čuj što ti Bog sada govori? Na što te poziva? Jesi li svjestan/na kome dolaziš prilikom Euharistije? Zamoli Ga za milost da uvijek budeš svjestan Njegove prisutnosti u Presvetom Oltarskom sakramentu.
- Sagledaj razdoblje od svoje zadnje ispovijedi (ili od Nove Godine, kako ti lakše). Kada i kako doživljavaš da te Bog zove na svetu gozbu? Kada i kako se oglušiš na taj poziv? Zamoli za oprost svega što ti se pokazalo da nije Njemu po volji, a zahvali za ono što jest. Traži milosti za koje uočavaš da ti trebaju.
