Pismo 1965 – Pismo ocu Claude le Jayu – 2. dio

Kralj Ferdinand htio je dati svježi poticaj teološkom studiju Bečkog sveučilišta. Kako bi ispunio kraljeve želje, sv. Ignacije, predlaže tri načina koji će voditi do čvrstog utemeljenja teoloških studija na sveučilištu. U prethodnom pismu pojašnjena su prva dva načina, a u ovom treći.

Rim, 8. ožujka 1551.

Treći bi se način mogao razmotriti, kojim bi se izbjegle ove poteškoće, a to je sljedeći. Neka se predavanja iz filozofije i teologije nastave tako kao i do sad, ali neka se inzistira, kako je već istaknuto u drugom načinu, i neka se to učini, da za budući studij teologije budu postavljeni dobri temelji. Studenti u nižim razredima jezika bi trebali biti upućeni i pripremljeni, kako bi oni studenti koji su poslani s provincija da studiraju teologiju i svi ostali koji sad pohađaju sveučilište kao studenti jezika dobili dobar temelj u slobodnim umjetnostima od profesora koji će u njima pokušati probuditi želju i ljubav prema svetoj teologiji. Jednom kada postoji dobar broj mladića koji su napredovali u učenju jezika, mogu započeti tečaj filozofije s dobrim i redovitim vježbama, na pariški način. Zato u narednim godinama, kada završe tečaj umjetnosti i filozofije, postojat će velik broj dobro obučenih studenata željnih teologije. To će biti vrijeme za početak studija teologije i posljedično, kako će vrijeme protjecati, mogao bi biti kao onaj koji postoji sada u Parizu. Tada će javna predavanja imati veću posjećenost i publika će od njih moći profitirati. U ovom zadnjem načinu, kolegij koje Njegovo Veličanstvo priprema za Družbu biti će od velike pomoći jer će kao prvo ponuditi predavače iz društvenih znanosti i jezika, koji će osim svojih predavanja, posebno brinuti o tome da studenti budu dobro izvježbani, da napreduju u svojim studijima i dobrom moralu, te da su žarko inspirirani za studij teologije. Jednom kada kolegij bude imao značajan broj dobro pripremljenih studenata, može također osigurati predavače filozofije koji će postupati kako je naznačeno i svoje studente učiniti spremnima za teologiju. A ti koji su pripremani, biti će na isti način sposobni osigurati profesore teologije koji će nastaviti njihov studij kao onaj u Parizu, gdje je naša Družba prvo započela svoje studije i s čijim je metodama učenja upoznata. Čini se da ovaj način nema prigovora. Prva poteškoća gore spomenuta, dugo čekanje, može se dobro podnijeti, pogotovo jer je nužna i ne uključuje nikakav prekid redovitih predavanja na sveučilištu. Druga poteškoća, koja se tiče već napredovalih studenata, može nestati iz istog razloga, jer ako ne žele postaviti bolje temelje, mogu nastaviti s ovim što već rade. Treća, opasnost od reputacije sveučilišta također nestaje iz razloga što će se sve nastaviti kao i obično. Ako neki predavači odu i ne nađe se nitko tko bi ih mogao zamijeniti, on se može osigurati s fakulteta na kojem se predaje Sveto Pismo, a drugi s onog za slučajeve savjesti (crkveno pravo), i tako dalje, sve dokle studenti ne budu dobro pripremljeni, kao što je naznačeno, da započnu studij skolastičke teologije s dobrim temeljima. Ovo može izgledati kao veliki teret za Družbu, da osiguraju predavače humanih znanosti i kasnije iz filozofije i teologije, no mi smo pod tako velikom obvezom Njegovom Veličanstvu Kralju i opće dobro će biti tako veliko da se ni u kojem slučaju ne bi trebali suzdržavati. Vaša velečasnost bi zato čitavu ovu stvar trebala predati ljubljanskom biskupu (tadašnji ljubljanski biskup Urbanus Textor bio je kraljev ispovjednik) i ako on odobri,  Njegovu Veličanstvu, Kralju. Na kraju, naš nam otac objašnjavanjem svojih namisli i i nudeći nam da će učiniti što može, djelomično isplaćuje opći dug milosrđa i poseban dug koji duguje službi Njegovog Veličanstva, na slavu Boga našega Gospodina. Neka nas On u svojoj beskrajnoj mudrosti vodi i neka nas upravlja da pridonosimo spasenju duša i Njegovoj hvali i slavi. Amen.

Smjernice za produbljivanje:

  1. Kako se ti pripremaš za svoj životni poziv, odnosno kako ga živiš?
  2. Što ti se čini najvažnijim za odnos s Bogom, što ne bi htio izgubiti?
  3. Što u tebi pobuđuje ova strelovita Ignacijeva molitva na kraju pisma: “Neka nas On u svojoj beskrajnoj mudrosti vodi i neka nas upravlja da pridonosimo spasenju duša i Njegovoj hvali i slavi.”? Pokušaj se više puta kroz dan sjetiti ovog zaziva i moliti ga cijelim srcem.