Pismo don Ivanu De Vegi
Pismo 1211
Potkralj odgovara na Ignacijevo pismo od 12. travnja , 1550. U pismu je vidljivo koliko je duboko tuga ranila njegovo srce, koje je unatoč tome bilo podržano osjećajima poniznosti i nade, koji su nadasve kršćanski. Ignacije mu odgovara pismom koje slijedi te mu govori o blagoslovima koje Bog želi da primimo kada pred nas stavlja kušnje. Također, zahvaljuje mu za ljubav koju pruža Družbi Isusovoj.
Rim,31. svibnja 1550.
Moj gospodine u našem Gospodinu,
Neka savršena milost i vječna ljubav Isusa Krista našeg Gospodina dođe k Vama i prebiva s Vašim gospodstvom zajedno s Njegovim najsvetijim darovima i duhovnim milostima.
Iz pisma vašeg gospodstva od prvog dana u mjesecu, zaključujem da je u vašem gospodstvu proizveden jedan od onih učinaka koje Stvoritelj ima za cilj proizvesti u svojim stvorenjima služeći se takvim pohodima; prvenstveno da ih ponizi u njihovom samopoštovanju, pa da tako procjene same sebe dostojnima svake kazne koliko god teške, budući da je mana ljudske slabosti više nego dovoljan razlog za kaznu.
Bio sam utješen također u našem Gospodinu, vidjevši još jedan plod kojeg sluge Boga našeg Gospodina ubiru iz svojih kušnji, a to je da zamijene ljubav prema ovozemaljskim stvarima sa željom za vječnim životom. No, kako svijet obično drži nas voljne zatvorenike u svom zagrljaju, potrebna nam je pomoć koja dolazi iz gnušanja nad njime, ako želimo stići u Nebo. Neka je blagoslovljen naš najmudriji Otac, tako milosrdan u razočarenju i tako nježan u kažnjavanju. Neka mu omilje svakodnevno umnožiti u vašem gospodstvu ono što tako iskreno traži na ovaj način, a to je naša povećana ljubav prema Njemu i svemu savršenstvu. To će se povećavati u toj mjeri u kojoj odbijemo biti obuzeti nekim drugim stvorenjem. Stoga sam poprilično siguran da su sredstva koja je Njegova vječna providnost odredila uz pratnju takve blagoslovljene supruge na zemlji, On učinio mnogo plodnijima za vaše gospodstvo i cijelo vaše kućanstvo premjestivši je u Nebo, gdje, imajući toliko manje želja za sebe – bivajući ispunjena Svevišnjim Dobrom – može toliko više iskoristiti svoje dobročinstvo, sada usavršeno, primajući iz najobilnijeg izvora svih milosti i blagoslova onih milosti koje su potrebne za postizanje istog cilja za one koje je toliko voljela i sada voli mnogo više i mnogo više može pomoći.
Iz ovoga, vaše gospodstvo može razumjeti što mi naš Gospodin daje da znam o stanju te blagoslovljene slike Njegove, sada u njenom blaženstvu i slavi, otpočinuvši od svih kušnji gdje, dok sve ostalo ostaje ovdje dolje, je samo njena dobra djela mogu slijediti – dobra djela u kojima ona beskrajno uživa u božanskom obožavanju Njega za čiju ljubavi ih je i činila.
Što se tiče preostalog, naklonost koju vaše gospodstvo dokazuje u vašoj želji da vidite uvećanu naklonost u našem Gospodinu ove najmanje Družbe, koja vam je potpuno odana, Isus Krist naš Bog i Gospodin, koji vas je sam nadahnuo će, nadamo se, u svojoj božanskoj ljubavi uvijek usavršiti i nagraditi. Ne nudim ništa sa svoje strane jer smo potpuno vaši u Gospodinu, i ne preostaje ništa što možemo ponuditi iznova, iako želja za ispunjavanjem naše dužnosti u Božanskom Veličanstvu raste. Neka On u svojoj beskrajnoj i vrhovnoj dobroti dade svima nama obilje svoje milosti da uvijek možemo prepoznati Njegovu presvetu volju i savršeno je ispuniti.
Smjernice za produbljivanje:
- Možeš li se prisjetiti nekog iskustva koje ti je bilo ponižavajuće ili neugodno a da je učinak tog iskustva bila veću svijest o vlastitoj nedostatnosti i veća želju za Božjom milošću? Možeš li zahvaliti za to iskustvo?
- Postoji li neko ponižavajuće ili neugodno iskustvo, a da još ne nazireš svrhe ni razloga zaŠto bi to Bog dopustio? Možeš li tražiti svjetlo da pogledaš tu neugodnu situaciju Njegovim očima? Što se sad događa u tebi? Pojavljuje li se kakvo dobro u tebi kao posljedica tog iskustva?
- Zaključi ovo razmatranje molitvom koju i Ignacije predlaže na kraju svoga pisma.
