Pismo ocu Anthonyju Brandaou – 2. dio

Pismo 1854

Čitamo Ignacijeve odgovore Portugalcu Brandaou o praktičnim aspektima duhovnog života.

Rim, 1. lipnja 1551.

6. Koju metodu meditacije, koja je više u skladu s našim pozivom, treba prakticirati?

7. Treba li u ispovijedi navoditi konkretne nesavršenosti ili se zadovoljiti spominjanjem općenitih grijeha radi konciznosti?

8. Ako se ispovijeda članu zajednice i ispovjednik ispituje pokornika, iako se ne radi o grijehu, u kojim slučajevima treba tražiti dopuštenje pokornika da poglavara obavijesti o predmetu ispovijedi?

Šesto. S obzirom na svrhu našeg studija, skolastici se teško mogu predati dugotrajnim meditacijama. Povrh duhovnih vježbi koje su im dodijeljene za usavršavanje (svakodnevna misa, sat za molitvu i ispit savjesti, te tjedna ispovijed i pričest) trebaju prakticirati traženje Božje prisutnosti u svim stvarima, u svojim razgovorima, svom hodu, u svemu što vide, kušaju, čuju, razumiju, u svim svojim djelima, budući da je Njegovo Božansko Veličanstvo uistinu u svim stvarima svojom prisutnošću, moći i suštinom. Ova vrsta meditacije, koja u svemu pronalazi Boga našega Gospodina, lakša je od uzdizanja do razmatranja božanskih istina koje su apstraktnije i koje zahtijevaju određeni napor ako želimo zadržati pažnju na njima. Ali ova metoda je izvrsna vježba koja nas pripravlja za veće pohode i nadahnuća našega Gospodina čak i u molitvama koje su kratke. Osim toga, skolastici često mogu ponuditi Bogu našem Gospodinu svoje studije i napore koje oni od njih zahtijevaju, budući da ih čine Njemu za ljubav uz žrtvu svojih osobnih ukusa, tako da barem donekle možemo biti na usluzi Njegovom Božanskom Veličanstvu i na pomoć dušama za koje je umro. Ove vježbe također možemo učiniti predmetom našeg ispita savjesti.

Može im se dodati i propovijedanje u kolegijima. Nakon primjera dobrog života, jedno od najučinkovitijih sredstava za pomoć bližnjemu, i koje je osobito primjereno u Družbi, je propovijedanje. Naš je časni otac mišljenja da se ne može skupiti malo plodova ako se skolastici vježbaju u propovijedanju. Mislio je da bi trebali propovijedati nedjeljom, o temama koje sami odaberu.

Sedmo pitanje se bavi ispovijedanjem. Da bismo izbjegli bilo kakvu grešku, trebamo uočiti s koje strane neprijatelj napada i pokušava nas natjerati da uvrijedimo našeg Gospodara. Ako mu je cilj navesti nas da olako činimo smrtne grijehe, pokornik treba dobro odvagnuti i najmanje nedostatke koji dovode do tog grijeha, te ih ispovjediti. Ako ga povuku sumnje i nedoumice, praveći grijeh od onoga što nije grijeh, ne treba ulaziti u sitne detalje, nego spomenuti samo svoje lake grijehe, i to samo one važnije. Ako je Božjom milošću duša u miru s Bogom, Gospodinom našim, neka ukratko prizna svoje grijehe, ne ulazeći u pojedinosti. Trebao bi pokušati osjetiti zbunjenost za njih u Božjoj prisutnosti, s obzirom da je Onaj koji je uvrijeđen beskonačan, što grijehu daje neku vrstu beskonačnosti. Ali suverenom dobrotom Boga, našeg Gospodina, oni su laki, i oprošteni su korištenjem malo svete vode, udaranjem po prsima, činom kajanja i tako dalje.

Prvom dijelu osmog pitanja se mogu, a ponekad i trebaju postavljati pitanja u vezi s određenim lakim grijesima, jer oni mogu biti sredstvo otkrivanja smrtnih grijeha i pomoći pokajniku da jasno očituje svoju savjest, čime mu se može dodatno pomoći.

Drugi dio osmog pitanja. Radi veće jasnoće, naš je otac inzistirao da je važno da nadređeni bude u toku sa svime što se tiče subraće pod njegovom brigom, kako bi se mogao pobrinuti za svakoga prema njegovim potrebama. Stoga, ako zna da je netko podvrgnut tjelesnim iskušenjima, neće ga postaviti blizu vatre dodijelivši mu, na primjer, da ispovijeda žene, i tako dalje. Niti će nekome kome nedostaje poslušnosti povjeriti službu upravljanja. Kako bi zaštitio druge od ovakvih iskušenja, naš otac obično pridržava određene slučajeve sebi; sve smrtne grijehe, na primjer, žestoka iskušenja protiv Instituta, nadređenoga i druge oblike nestabilnosti. Imajući to na umu, ispovjednik, prema okolnostima svakog pojedinog slučaja, može diskretno zatražiti dopuštenje da se očituje poglavaru. Ima razloga vjerovati da će uznemirenoj savjesti Gospodin pomoći više na ovaj način nego na bilo koji drugi.

Smjernice za produbljivanje:

  1. Kad Ignacije daje savjet vezan uz molitvu (šesto), uz neke redovite prakse kao što su misa, ispit savjesti i sat nekakve molitve, sugerira traženje Božje prisutnosti u svim stvarima. Odvajaš li ti vrijeme da vidiš gdje ti je u danu ili tjednu bio Bog (u razgovorima i djelima, hodu i radu, u svemu što vidiš, kušaš, čuješ, razumiješ itd.)? Možeš li barem sada na 5 minuta pokušati napraviti takav osvrt?
  2. Nudiš li ti Bogu svoje napore (bilo u studiju ili radu, u zajednici ili obitelji)? Možeš li se odlučiti činiti nešto “Njemu za ljubav uz žrtvu svojih osobnih ukusa”?
  3. Pripremaš li se za ispovijed i kako? Ako si sklon skrupulama, pokušaj to sagledati i pojednostavniti pripremu prema sugestijama koje Polanco navodi u odgovoru na pitanje broj 7. A ako olako upadaš u smrtne grijehe, pokušaj uzeti vremena da vidiš kako se to događa pa i to predaj u ispovjedi. Svakako danas barem nakratko zatraži Boga da ti dadne milost ispovjedati se tako da to bude milo Njegovu Srcu.