Pismo ocu Anthonyju Brandaou – 1. dio

Pismo 1854

Portugalac Anthony Brandao, već zaređen, pratio je Simona Rodriguesa na putu od Portugala do Rima. Pred Polanca je stavio popis od šesnaest pitanja koja je trebao podnijeti Ignaciju. Slijede i pitanja i odgovori, budući da se bave nekim vrlo praktičnim aspektima duhovnog života, a odgovori otkrivaju puno smjernica svetog Ignacija za skolastike Družbe.

Rim, 1. lipnja 1551.

Za Portugal

Skolastik Družbe [otac Brandao] želi primiti vodstvo našeg oca po narednim pitanjima:

1. Koliko bi vremena skolastik koji je još na studiju trebao posvetiti molitvi, a koliko bi vremena trebao provesti u razgovoru sa svojom subraćom, pod pretpostavkom da rektor ne postavlja granice tim aktivnostima?

2. Treba li se misa služiti svaki dan ili samo u određene dane, čak i kad se čini da je to prepreka za studij?

3. Treba li nakon završene filozofije posvetiti više vremena spekulativnoj ili moralnoj teologiji, pod pretpostavkom da se skolastik na fakultetu ne posvećuje u potpunosti navedenim predmetima?

4. Što treba učiniti kada se ustanovi da netko gaji neumjerenu ambiciju za učenjem?

5. Treba li se ponuditi nadređenom i prije nego što je zapitan za obavljanje određenog posla ili prepustiti cijelu stvar u njegove ruke?

Prvo pitanje ima dva dijela, a odgovor na prvi dio je da zapamtite da je svrha skolastika na studiju na fakultetu učiti, steći ono znanje s kojim može služiti na veću slavu Božju i biti od pomoći bližnjemu. To je zadaća koja zahtijeva sve što čovjek ima, a neće se potpuno posvetiti učenju ako mnogo vremena posveti i molitvi. Stoga će biti dovoljno ako skolastici koji nisu svećenici (pod pretpostavkom da nema unutarnjeg uznemiravanja ili iznimne pobožnosti) posvete jedan sat molitvi povrh mise. Za vrijeme mise skolastik treba napraviti kratku meditaciju dok je svećenik kod dijelova otajstva (dijela koji svećenik tiho za sebe čita). Ali u molitvenom bi satu obično molio Gospin časoslov ili neku drugu molitvu, ili razmatrao, ako bi rektor procijenio da je tako bolje. Ako je skolastik svećenik, bit će dovoljno da moli časoslov, slavi misu i vrši ispit savjesti. Ako ga njegova pobožnost pokrene, mogao bi dodati još pola sata.

Na drugi dio pitanja ćemo dobiti odgovor ako razmotrimo svrhu razgovora s drugima, a to je da dobro utječemo na onoga s kim razgovaramo. Ovo poučavanje je ometeno prekomjernošću u bilo kojem smjeru, pa bismo stoga trebali izbjegavati krajnosti i pokušati se držati srednjeg puta. S obzirom na posljednju klauzulu ovog pitanja, naš je časni otac dao neke primjedbe o velikom poštovanju koje trebamo imati prema poslušnosti. Neki sveci imaju vrline koje nedostaju drugima, a isto vrijedi i za vjerske redove; i stoga je njegova želja bila da u Družbi postoji izvrsnost koja bi je postavila na istu stepenicu s bilo kojim drugim redovničkim redom, čak i ako imaju izvrsnost s kojoj se mi ne bismo mogli izjednačiti, iako bismo mogli pokušati u nekim stvarima – na primjer, siromaštvo.

Ali naš je časni otac želio da naša izvrsnost bude poslušnost, budući da imamo veću obvezu isticati se u tome zbog dodatnog zavjeta poslušnosti koji oci imaju Svetom Ocu, zahvaljujući čemu se uklanja svaki izgovor koji bismo mogli imati za neizvršavanje naloga poslušnosti. I također je rekao da ova poslušnost ne može biti savršena ako sud osobe nije u potpunom skladu sa sudom nadređenog. Bez te usklađenosti život bi bio neprekidno čistilište, s malo nade za stabilnost.

Na drugo pitanje naš je časni otac odgovorio da, s obzirom na svrhu koju bi jedan od Naših trebao imati u svom studiju, može se zadovoljiti s dvije mise tjedno, povrh nedjelja i blagdana, pod pretpostavkom da nijedan od ova tri razloga ne svjedoči suprotno, (1) poslušnost, (2) opće dobro, (3) iznimna pobožnost.

Kod trećeg pitanja prednost treba dati spekulativnoj teologiji, jer se poneki nakon završenog fakulteta treba posvetiti moralnoj teologiji, jer je to potrebno za konferencije i druge prigode, a spekulativna je teologija primjerenija školama gdje se poučavaju temeljne istine.

Na četvrto pitanje će se odgovoriti zajedno sa šestim.

Peto. Bilo bi dobro jednom zauvijek ponuditi se poglavaru da on njime raspolaže na veću slavu Boga našega Gospodina, prepuštajući mu svu brigu o sebi kao da stoji na mjestu Krista našega Gospodina na zemlji, rijetko se nudeći osim ako se ne dogodi nešto što bi to moglo posebno zahtijevati.

Smjernice za produbljivanje:

  1.  Što je trenutno moja vodeća zadaća u životu? Dajem li joj prioritet u danu? Koje neuredne želje me odvode od te zadaće? Ako ne, kako to mogu poboljšati? Postavljam li prioritete u svojem danu u skladu sa svojom svrhom ili vodećom zadaćom koju imam? Što me u tome pomaže, a što me ometa? Tražit ću danas konkretne načine kako to poboljšati.
  2. Mogu li reći da su moji današnji razgovori dobro utjecali osobe s kojima sam razgovarao? Je li me u prilaženju drugima ili pristajanju na razgovor vodila ljubav?
  3. Za život u zajedništvu naglašena je poslušnost kao temelj. Ako moj sud nije u skladu sa sudom nadređenoga, Polanco to smatra čistilištem na zemlji. Postoji li neki odnos bilo u poslu bilo u privatnom životu gdje je prisutna ta neusklađenost sudova? Možeš li to promotriti kao čistilište na zemlji i prigrliti tu situaciju kao priliku za dublji razgovor s Bogom i čišćenje svoga srca?