Pismo 73
Sestri Teresi Rejadell
Ignacije tješi Teresu Rejadell povodom smrti njezine sestre Louise uvjeravajući je da je njezina sestra u nebu. Rješava neke sumnje vezano za običaje i pravila reda kojem Teresa pripada, i nastavlja objašnjavajući principe vezane za dnevnu pričest. On pokazuje da nije zabranjeno od Crkve ili teologa i govori joj da, ako Božja ljubav raste u njezinoj duši s ovom praksom, onda neće biti pravedno, već poželjno da je prima dnevno.
Rim, 15. studenog 1543.
Neka nam savršena milost i ljubav Krista našeg Gospodina nastavi pomagati i bude nam uvijek naklonjena.
Čuo sam da je bila Božja volja da izbavi tvoju sestru Louise, i našu u našem Gospodinu, od patnji ovog sadašnjeg života. Imam svaki razlog sa sigurnošću vjerovati da je ona u boljem životu, slavnom i vječnom životu, gdje se nadam da će nam biti naklonjena i nagraditi nas svetim dobitkom, videći da je nismo zaboravili u svojim vlastitim siromašnim i bezvrijednim molitvama. Da sam te stoga pokušao utješiti, osjećao bih da ti činim loše, jer moram prosuditi da se prilagođavaš, kako bi i trebala, savršenoj i vječnoj providnosti Boga, koji je potpuno zaokupljen našom većom slavom.
U pogledu navike i obdržavanja pravila, ako imaš prosudbu sebi u korist, i čak ako ju nisi imala, ti imaš potvrdu Apostolske Crkve, i stoga ne bi trebala imati sumnju da si sigurno u skladu sa službom i voljom Boga.
Jer pravilo bilo kojeg sveca može obvezati pod patnjom grijeha jedino utoliko dok je dopušteno pod svećenikom Krista našeg Gospodina ili nekog drugog tko govori s njegovim autoritetom. Kao posljedica toga, pravilo sv. Benedikta, sv. Franje, ili sv. Jeronima nema snagu u sebi da obveže pod patnjom grijeha, ali može to učiniti jedino kad ima potvrdu ili dopuštenje Apostolske Crkve, zbog božanske moći koju ona može dati takvom pravilu.
U pogledu dnevne pričesti, trebamo se sjetiti da ju je u ranoj Crkvi svatko primao dnevno, i da do ovog vremena nema pisane uredbe Svete Majke Crkve ili prigovora od pozitivnih ili skolastičkih teologa protiv ikoga tko prima dnevnu pričest ako ga njegova pobožnost dovede do toga. Istina je da je sv. Augustin rekao da on ne bi hvalio ni optuživao dnevnu pričest, ali je u drugu ruku ohrabrivao svakoga da ju primi nedjeljama. Nadalje, govoreći od najsvetijem tijelu Krista našeg Gospodina, on govori: “Ovaj kruh je naš dnevni kruh. Stoga, živite tako da ga možete primiti dnevno.”
Sada, uzevši da je ovo istina, čak i ako pokazatelji nisu tako dobri ili sklonosti duše tako zdrave, svjedok na kojeg se uvijek možemo osloniti jest naša vlastita savjest. Ono što mislim jest ovo. Poslije svega, pravedno je za tebe u Gospodinu, ako, osim očitih smrtnih grijeha ili što možeš prosuditi da je tako, misliš da tvoja duša dobiva pomoć i biva zapaljena ljubavlju prema našem Stvoritelju i Gospodinu te ju primiš s ovom nakanom, nalazeći iskustvom da ova duhovna hrana smiruje, podržava, sređuje, i čuva te za Njegovu veću službu, hvalu i slavu, možeš ju bez sumnje primiti dnevno; zapravo, bilo bi bolje za tebe da tako činiš.
O ovoj točki i nekim drugima razgovarao sam s Araozom, koji će isporučiti ovo pismo. Upućujući te njemu u svemu u našem Gospodinu, završavam moleći Boga našeg Gospodina Njegovom beskonačnom dobrotom da te vodi i upravlja u svim stvarima kroz Njegovu beskonačnu i najvišu dobrotu.
- Kako ti tješiš one koji izgube voljenu osobu? Za čime se vodiš? Ako si i sam imao to iskustvo gubitka voljene osobe, kako si to proživljavao? Možeš li ući u razgovor s Bogom s obzirom na pokrete koji su se dogodili u tvojoj duši dok o ovome razmišljaš?
- Što u svojoj savjesti nalaziš važnim vezano uz samu pričest? S kojom nakanom ju primaš? Kako često? Živiš li tako da taj kruh možeš dnevno primiti? Što želiš reći Bogu o tome?
- Ignacije već više puta upućuje pisma koja govore o pričesti. Ukoliko si ih čitao od početka srpnja – primjećuješ li napredak s obzirom na sve što si dosad čitao? Želiš li zahvaliti ili moliti za nešto onoga koji nam se posve u pričesti daje?
