Pismo ocu Urbanu Fernandesu – 2. dio
Pismo 1848
Otac Urban, koji je imenovan rektorom kolegija u Coimbri, šalje Ignaciju pitanja radi boljeg obnašanja službe. O. Polanco šalje odgovore u Ignacijevo ime i za daljnje informacije je upućen na konstitucije Družbe.
Rim, 1. lipnja 1551.
5. Što se tiče mrtvljenja, primjećujem da je on sklon vrstama mrtvljenja koja napadaju nečiju ljubav prema časti i samopoštovanju, a ne onima koja pogađaju tijelo, kao što su postovi, disciplina i lanci. Što se tiče potonjeg, čini se da čvrsto drži uzde osim ako netko doživi problematična ili opasna iskušenja tijela. I to osobito kod studenata koji, kada žele napredovati u studiju i duhovnom životu, trebaju biti prepušteni studiju. Razdoblje koje prethodi studiju ili ono koje slijedi nakon njegovog završetka je pogodnije vrijeme za ova mrtvljenja.
6. Što se tiče molitve i meditacije, ako nema dosadnih ili opasnih iskušenja, kao što sam primijetio, primjećujem da on radije odobrava napor da se pronađe Bog u svim stvarima nego da se dugo vremena provede u molitvi. Upravo taj duh želi vidjeti u članovima Družbe, da, ako je moguće, u bilo kojem djelu milosrđa ili poslušnosti ne pronađu ništa manje pobožnosti nego u molitvi ili meditaciji. Zapravo, ne bi trebali činiti ništa osim za ljubav i služenje Bogu našem Gospodinu, i svatko bi trebao naći veće zadovoljstvo u onome što mu je naređeno, jer tada ne može sumnjati da djeluje u skladu s voljom Boga našega Gospodina.
7. U članovima Družbe on želi predaju osobne volje i neopredjeljenost prema svemu što se može narediti. Ta neopredjeljenost se obično dočarava štapom starca, koji dopušta da ga se pomiče kako vlasnik smatra prikladnim, ili mrtvim tijelom, koje ne pruža nikakav otpor bez obzira kamo ga nose. On je, doista, navikao raspitivati se o nečijim sklonostima; npr. je li netko skloniji studiju ili nekoj drugoj vrsti služenja. Ipak, rado šalje na studije one koji nemaju nikakvu posebnu sklonost prema bilo čemu, osim prema vršenju volje Boga, našega Gospodina, tumačene poslušnošću, nego što bi bio da imaju veliku želju za učenjem.
10. Što se tiče čistoće nakane, rado bi da se svi trude postići savršeno ispravnu namjeru traženja Božje slave u svim svojim aktivnostima, bilo tjelesnim bilo duševnim. Želio bi da uvijek nastoje pomagati dušama, netko na jedan, a drugi na drugi način, tako da se netko osobno susreće s njima, dok im drugi pomaže da ih susretnu, uvijek imajući u vidu opće, a ne posebno dobro.
Ovo će biti dovoljno za ovo pismo. Konstitucije našeg oca, za koje se nadamo da ćemo vam uskoro moći poslati, reći će više o ovim stvarima.
Ništa više, dakle, osim da se preporučim Vašim molitvama i molitvama sve naše drage braće.
Smjernice za produbljivanje:
- Možeš li se s Bogom osvrnuti na pokore koje vršiš? Vode li te više u ljubav i služenje, ili te odvlače od toga?
- Nalaziš li u djelima milosrđa, poslušnosti autoritetima i povećenom izvršavanju svojih obaveza Božju prisutnost, tj. kako se u pismu spominje “pobožnost”?
- Tražiš li “Boga u svim stvarima”, u svemu što činiš i što ti se događa, kako i sam Ignacije preporuča?
- S obzirom na tvoje trenutne obveze i dužnosti, zove li te Bog kroz ovo pismo na više mrtvljenja, više molitve i meditacije, više pobožnosti ili na veću posvećenost u izvršavanju zadataka?
