Mnogi od nas vole kada su stvari – savršene. Kada smo mi – savršeni. Iako nas sam Isus tijekom svog djelovanja i propovijedanja poziva da budemo „savršeni kao što je naš Otac na nebesima“ (Mt 5,48), perfekcionizam nije ono što On traži od nas. I perfekcionizam nije ono što nas vodi bliže Bogu. Već naprotiv, perfekcionizam u nama stvara krive slike Boga kao Oca, a nas kao djece Božje. Bliskost Bogu je putovanje, a ne nagrada koju treba osvojiti, a o tome nam svjedoči i William Manaker, član Družbe Isusove, koji se godinama borio sa svojim vlastitim perfekcionizmom. Kako mu je u toj borbi, ali i shvaćanju Isusovih riječi da budemo savršeni kao naš Otac na nebesima, pomogao dobro znani isusovački magis, saznaj u nastavku:

Ja sam perfekcionist. Dok sam odrastao, uvijek sam bio „zvjezdani učenik“ – to je doslovno bila nagrada koju mi je škola dodijelila u vrtiću i prvome razredu. Kao rezultat toga, navikao sam zarađivati čiste petice i dobivati pohvale učitelja. Smatrao sam sebe najboljim i to mi se sviđalo.

Taj se perfekcionistički stav uvukao i u moj moralni i duhovni život – s teškim posljedicama. Htio sam da sve bude upravo kako treba biti u mom odnosu s Bogom i drugima, a kada nije bilo, postao bih frustriran. Ponekad me je želja da budem savršen dovela do toga da od samoga sebe sakrijem neke svoje grijehe i propuste – kroz mentalno objašnjavanje ili racionalizaciju onoga što sam učinio – jer nisam želio priznati svoje nesavršenosti. Sjećam se kako sam i pokušao izbjeći razgovor o nekim svojim grijesima kada sam išao na ispovijed. Kao da bih mogao bilo što sakriti od Boga!

Manjkava logika razmišljanja

Kao isusovac koji je u formaciji gotovo osam godina – što znači osam godina molitve, svakodnevnih ispita i duhovnog usmjeravanja – shvatio sam probleme koje je perfekcionizam stvorio u mom životu. Iznjedrio je navike odgađanja – ako nešto nisam mogao učiniti kako sam želio, onda sam to jednostavno odgađao umjesto da pokušavam – i to me je također dovelo do trenutaka obeshrabrenja i uznemirenosti jer nisam postigao ono što sam želio postići. Posebice se sjećam trenutka u svojoj prvoj godini poučavanja kada sat predavanja nije išao onako kako sam zaželio, a ja sam se zapitao: „Jesam li stvarno stvoren za ovo što sada radim?“ Srećom, moj duhovni upravitelj me ohrabrio i pomogao mi da uvidim manjkavu logiku mog razmišljanja.

Ako drvo trebamo poznavati po plodovima (Mt 12,33), onda je perfekcionizam nedvojbeno loše drvo. Život vjere koji se izražava u perfekcionizmu nije ni kršćanski ni životvorni. Međutim, u isto vrijeme ne želim se zadovoljiti osrednjom vjerom koja cilja samo goli minimum, jer to se isto ne čini baš u redu. Uostalom, Isus nas poziva na određenu vrstu savršenstva. Ali kako mogu ispravno razumjeti taj poziv?

Božji poziv na savršenost

S propovijedi na gori Isus postavlja novi i nevjerojatno visok standard ponašanja za svoje učenike i sljedbenike koji nije ništa manje od savršenstva. Nakon što je izjavio kako „nije došao ukinuti, nego ispuniti“ (Mt 5,17), Isus kreće u niz izjava koje slijede obrazac: “Čuli ste da je rečeno . . . Ali ja vam kažem. . . .” U svakoj od ovih izjava Isus pokazuje da samo slijediti stari zakon od slova do slova – ideju savršenstva pisma i Farizeja – nije dovoljno. Isusovi učenici moraju ići još dalje; umjesto da samo izbjegavamo ubojstvo, ne smijemo se ni ljutiti na svoju braću, i umjesto da samo volimo svoje bližnje i mrzimo svoje neprijatelje, moramo voljeti svoje neprijatelje i moliti se za naše progonitelje (Mt 5,21–22, 43–44) . Naposljetku, poziva nas na sljedeće: “Budite dakle savršeni, kao što je savršen Otac vaš nebeski” (Mt 5:48).

Tijekom godina čuo sam nekoliko propovjednika koji pokušavaju smanjiti naglasak Isusove zapovijedi da budemo savršeni kao što je Otac savršen. Obično imaju jednu od dvije brige: ili obeshrabrivanje ljudi da usvoje Pelagijev stav koji kaže: “Ako mogu učiniti X, onda ću biti savršen” (što je, da budemo iskreni, opasan stav koji bismo trebali izbjegavati ), ili pak spašavanje ljudi da ne padnu u očaj kada vide da nisu savršeni i da nikada neće biti. Koliko god da su ove dvije brige važne – budući da ni pelagijski stav ni beznadni očaj nisu kršćanski načini gledanja na svijet – uvijek sam bio nezadovoljan pokušajima da se razjasni ili razvodni Isusova zapovijed da budemo savršeni kao što je Otac savršen. Iskreno, to je dijelom zato što, kao perfekcionist, naginjem pelagijanskom načinu razmišljanja. No, u isto vrijeme, ne možemo jednostavno ostaviti Sveto pismo po strani (Iv 10,35). Dakle, što možemo učiniti?

Semper magis!

Ovo je trenutak u kojem smatram ignacijevski koncept magisa od pomoći. Uvijek iznova kroz svoja pisma i u isusovačkim konstitucijama Ignacije govori isusovcima da trebamo tražiti “veću službu i hvalu Bogu, Gospodinu našem” (Konstitucije 133). Uokvirujući naš cilj kao otvoreni komparativ, Ignacije upućuje na to da cilj za kojim teži Družba Isusova nije statična krajnja točka, već dinamičan proces koji se neprestano razvija. U biti, Ignacije zauzima stajalište sv. Pavla:

Zaboravljajući ono što je iza, ali naprežući se naprijed prema onome što je ispred, nastavljam svoju težnju prema cilju, nagradi Božjeg uzlaznog poziva, u Kristu Isusu. (Fil 3:13b-14)

Ovakav način gledanja na magis razbija moje perfekcionističke ideje o tome što Isus misli kada kaže: “Budite savršeni, kao što je savršen vaš Otac na nebesima.” Ako ikad pomislim da sam stigao, da sam konačno postigao savršenstvo i postao najbolji mogući isusovac, učitelj, član zajednice, itd. — magis me trgne iz tog načina razmišljanja. Uvijek mogu biti više brižniji, više nalik Kristu, vjerniji svojoj misiji. Svoje učenike mogu više voljeti tako što ću stalno mijenjati svoje nastavne planove i naučiti slušati njihove nade i brige. A po logici magisa, kada shvatim da nisam uspio, to nije razlog za očaj već poziv da se vratim i težim dubljoj vjernosti.

Iako razmišljanje o Isusovom pozivu da budemo savršeni u terminu magisa može biti iscrpljujuće –jer svakako postoje trenuci kada sebično želim da konačno mogu shvatiti stvari i da ne moram dalje učiti ili rasti u samodarovanju – to je u konačnici mnogo ispunjeniji i zanimljiviji način života. Kad bi se savršenstvo moglo postići kao statična krajnja točka, tada bi se život u biti tu zaustavio. Ali budući da sam Bog nije statičan – kao što naglašava ignacijevski koncept Deus semper maior, sve veći Bog, “Bog iznenađenja” koji je uvijek izvan naše zamisli i naših uskih predodžbi o Njemu – upoznavanje i ljubljenje Bog će nužno biti kontinuiran proces. I hvala Mu na tome! Nagrada “zvjezdani učenik” nije značila da sam sve naučio i da sam mogao odložiti svoje knjige kao učenik prvog razreda. Štoviše, nitko od nas nikada ne može prestati učiti voljeti i služiti Gospodinu!

Želiš i ti doći bliže Gospodinu ovoga ljeta? Osloboditi se svog vlastitog perfekcionizma i živjeti u slobodi djeteta Božjeg? Djeteta koje uvijek daje više, ljubi više, traga više i na kraju bude bliže savršenom Ocu nebeskome. Napravi magis već danas i prijavi se na MAGIS Europe 2022! Na kraju, imaj na umu da si savršen već po tome što si stvoren na sliku Božju ?

Izvor: TheJesuitPost

Tekst i prijevod: Ema Smrtić