U utorak, 3. prosinca 2019. u Europskom parlamentu u organizaciji ureda zastupnika Karla Resslera održana je Konferencija o suvremenim izazovima mladih u Europi. Na konferenciji su sudjelovali i predstavnici deset organizacija iz Hrvatske te predstavili probleme s kojima se mladi danas susreću te potencijalna rješenja, a među njima i predstavnici SKAC Palme – naši Lidija, Karlo i Daniel. Kako im je bilo i što su rekli u Europskom parlamentu možete pročitati i pogledati u nastavku članka:
Jučer u Bruxellesu, danas na borongajskom kampusu. Reklo bi se: “Tko bi gori, sad je doli.”, jedino što ne znam što je gori, a što doli u ovoj priči. Objasnit ću se, ne brinite.
Lidija
“Delegacija” SKAC-a provela je tri dana na putu za i u Bruxellesu, gdje smo sudjelovali na Konferenciji o suvremenim izazovima mladih u Europi. Teško je opisati dojam Bruxellesa. Grad velikih zgrada i širokih ulica kojega smo prehodali uzduž i poprijeko (a iskusili smo i avanturu vožnje metroom). S jedne strane predivna arhitektura, s druge smeće na ulicama i nedostatak kanti za otpad. S jedne strane moderna zgrada Europskog parlamenta i ljudi raznih nacionalnosti u kravatama i lijepim cipelama, s druge strane na ulicama i u trgovinama opet ljudi raznih nacionalnosti, ali ne toliko lijepih cipela. Ulice su noću bile prilično puste i tihe, ali da sam ih morala sama prolaziti, priznajem da bi me bilo strah.
Srećom, nisam bila sama. Karlo i Daniel bili su moji suputnici u belgijskoj pustolovini i moram reći kako je bilo lijepo s njima živjeti SKAC-ove vrijednosti, puno se smijati, ponekad žuriti i lutati po nepoznatim ulicama, zajedno moliti.
Sudjelovanje na Konferenciji u Europskom parlamentu bilo je iskustvo za sebe. Bila je čast predstavljati SKAC Palmu među 9 drugih udruga koje djeluju na području rada s mladima u Hrvatskoj, i zadovoljstvo vidjeti da imamo jedinstven uvid u problematiku mladih. Bilo je ohrabrujuće čuti kako ima još udruga koje su aktivne i koje preuzimaju društvenu odgovornost dajući konkretna rješenja. Nisam mislila kako će sam razgovor o problemima biti toliko značajan, ali vidim kako su konferencijom dani dobri temelji za neke buduće suradnje i kako je moj osobni uvid puno bogatiji nego prije. Chesterton u svom Vječnom čovjeku govori o dječaku koji je krenuo u potragu za divom da bi na kraju, kada je otišao dovoljno daleko, shvatio kako je cijelo vrijeme živio na njemu. Tako sam i ja, trebala otići u središtu Europske unije, kako bih slušala o onome što se događa u Hrvatskoj, i shvatila da rješenja izazova koji muče mlade nisu negdje van nas, nego u nama samima, da mi imamo ključ promjene i da je puno toga što možemo učiniti. Samo se treba pokrenuti.
Evo mogu napisati samo da sam zahvalan na ovom putu u Bruxelles, na prvom letu u avionu, na radosti i smijehu koji nije prestajao i na puno dragih ljudi koje sam tamo imao priliku upoznati i popričati s njima. Zahvalan sam na svakom pojedinom članu te konferencije i ekipi koja nam je uljepšavala put i boravak, imam osjećaj da je sve bilo kako je trebalo biti, zahvalan sam na prilici da sjednem u stolac političara i gledam svijet iz te perspektive. Isto tako sam na konferenciji mogao čuti kakav je položaj mladih u Europi i s kojim se izazovima susreće današnja mladež kao npr. osnivanje obitelji, prvo zaposlenje itd… Svaka je udruga mogla izložiti svoj “proposition paper” sa idejama i zamjedbama koji su problemi koji muče mlade danas i koji su načini da im se u tim poteškoća pomogne. Među tim udruga je bio i naš SKAC, a izlaganje je vodila Lidija koja je i mene podsjetila koliko je meni SKAC pružio i koliko toga može još pružiti drugim mladima iz Hrvatske, a onda i iz cijelog svijeta. Imali smo priliku svaku večer prošetati se predivnim gradom i naravno nešto pojesti. Svaku večer smo izmolili časoslov umorni ali radosni i zajedno. Ne mogu zaboraviti ni poslovnu večeru u “All you can eat ribbs” restoranu, gdje smo se svi okupli da proslavimo uspješnu konferenciju. Tamo smo upoznali i neke stare SKAC-ovce. Cijeli put je bio prekrasan i prožet jednostavnošću, herojstvom, domišljatošću i ljubavlju, a pogotovo prijateljstvom kojeg ću pamtit. Za sve pojedinosti puta obratite se Lidiji, Danielu i meni.
Karlo
“Povjerovao sam političaru.” Koliko se puta netko na takvo što opekao? Koliko puta nije? Možda mi je to bilo pri dnu pameti dok sam stajao tamo, u tom restoranu iz tog velikog belgijskog lanca. Čitav taj put, smještaj, ti stručnjaci, ta večera… otkuda, tko je mogao platiti? Porezni obveznici? Koje države? Zar naše? Zar iz čitave Unije? Zar da mi pred njima idemo, zar da pred njima budemo odgovorni? Dobro da nam džeparac nisu dali. No tko je to, s kime to pričam? Taj čovjek, ti panelisti, ti zastupnici… Ljudi od povjerenja? Što se sve zbilo od tada do sada? Naše predrasude o čovjeku koji je napisao Ustav prate me dotle. Je li to nabolje od njega, barem dio toga, sad preda mnom? I što još? Najbolje po sebi? Kome se više može vjerovati? Pohvaljeni smo bili. Ne ja, kako ja, ta ja nisam išao pred tu udrugu… Ali pričam o toj udruzi s njime, on je bio tamo, na jednom od tih kampova, sad već mojih… Preda mnom je ta odgovornost tih ljudi i preda mnom je taj čovjek zbog kojega sam ovdje. Je li mu vjerovati? Tamo smo sjedili, slušao sam ih, pričali su o našim točkama, svi ti ljudi, ti neki… Zar im svima trebam vjerovati, zar im on svima vjeruje? Svatko vodi neku agendu, rekli su da traže velike kompromise, traže li ih za sebe ili za nas, ili za svoje? No tu sam, pred njim, i imam osjećaj da nas je čuo i da mu je stalo. “Povjerovao sam političaru”, možda, no sad to treba ispratiti. Držat ću te na oku, tko zna, možda netko može ostati dobar u tom svijetu…
Daniel
Na kraju donosimo vam i tekst kojim je SKAC, na konferenciji predstavio svoje viđenje izazova kojim se sureću mladi te u kratko, kroz svoj primjer rada predstavio na koji način zajedno s mladima se nosi s navedenim izazovima.
Želimo čestitati i svim ostalim udrugama i organizacijama koje su sudjelovale na Konferenciji, u njihovom dobrom radu s mladima, te zahvaliti i uredu zastupnika Karla Resslera na pozivu za sudjelovanje na konferenciji.
