Kroz ovaj jezični imetak otkrij tko je Leon Ignace Mangin. Rođen je 30. srpnja 1857. godine u gradiću Verny koji se nalazi nedaleko od rijeke Moselle u istočnoj Francuskoj. Po završetku srednje škole, s navršenih 18 godina ušao je u novicijat Družbe Isusove. Šest godina kasnije poslan je da predaje u srednjoj školi St. Servan. Jedan od njegovih učenika Mangina pamti kao: “Onog koji je uvijek imao nasmijano lice, živahan karakter i koji je bio pun milosrđa. Iako se rijetko igrao s učenicima, bio je svestran u govoru i nimalo oštar, čak ni izvan učionice. Naprotiv, bio je vrlo ljubazan prema drugima.”

Iako se Mangin prije učiteljskog angažmana dobrovoljno javio da želi ići u misije, kad ga je superior u lipnju 1882. godine poslao u Kinu bio je pomalo šokiran. Zavolio je službu učitelja, a misionarenje kao da je ostalo negdje u prošlosti. Ipak, prihvatio je novu službu uz riječi: “Dobio sam što sam tražio. Sad samo čekam dar mučeništva.” U listopadu 1882. godine stigao je u Tianjin te je nakon četiri godine učenja jezika, 1886. godine zaređen za svećenika. Kinezi katolici su jako (za)voljeli Mangina. 1890. godine postao je Dekan Hejiana – područja koje obuhvaća 240 župa i gotovo 20 000 katolika pod 9 svećenika. Sedam godina kasnije, premješten je na službu u Jinzohu gdje je radio do svoje mučeničke smrti.

Leon-Ignace Mangin je umro s kolegom isusovcem Paulom Dennom 1900. godine u gradiću Zhujiahe, moleći se u župnoj crkvi s ljudima koji su odbili napustiti svoju kršćansku vjeru tijekom bokserskog ustanka u Kini. Bokseri su bili tajno kinesko društvo koje je 1898. započelo progon katolika tijekom kojeg je prema procijenama ubijeno 30 000 ljudi.

U Zhujiahe je došao 1900. godine. Zbog prijetnji napadima na kršćane došlo je do velikih migracija pa je broj stanovnika u gradu narastao s 400 koliko ih je bilo kada je stigao na gotovo 3000. Francuski isusovac utvrdio je i opremio grad koliko je mogao. Također je zamolio oca Denna da napusti obližnje selo i pridruži mu se u Zhujiaheu. Denn je također bio Francuz i radio je kao bankovni službenik prije nego što je ušao u Družbu kako bi postao misionar. Zaređen je u Kini 1880. godine.

Bokseri (koji su dobili taj nadimak jer su bili vrsni gimnastičari) napali su utvrđeni gradić 15. srpnja 1900. godine, ali su ih stanovnici uspjeli odbiti. Drugi napad sljedećeg dana također je bio neuspješan, ali tada je 2000 vojnika carske vojske prekinulo svoje putovanje u Peking kako bi pojačali Boksere. Kad je Mangin vidio veličinu napadačke skupine, znao je da su osuđeni na propast. Neki su se ljudi mogli izmaknuti noću, ali su dva isusovca odlučila ostati sa svojim stadom. Napadači su izgradili kule koje su im omogućile da se popnu na barikade, a ujutro 20. srpnja su se probili u gradić. Dvojica isusovačkih pastora okupili su žene i djecu u Crkvu i predvodili ih u molitvi, pripremajući ih za ono što će doći. Kada su Bokseri razbili vrata crkve, dali su ljudima posljednju priliku da se odreknu svoje vjere, ali samo rijetki su to učinili. Tada je počela pucnjava. Denn je intonirao Confiteor, a Mangin je izgovorio riječi odrješenja. Oni su među prvima ubijeni, a potom su napadači zapucali na skupštinu i sjekli mačevima po ljudima, prije nego što su zapalili krov crkve. Njihove kosti ostale su na mjestu do 1901. godine kada su sakupljene i stavljene u lijesove, a zatim pokopane u novoj crkvi podignutoj na istom mjestu. Tog dana umrlo je 1370 katolika.

Leona Mangina, Pavla Denna, Modesta Andlauera i Remya Isorea blaženim je proglasio 1955. papa Pio XII. Leona Mangina svetim je proglasio papa Ivan Pavao II. 1. listopada 2000. godine zajedno s još 119 mučenika koji su ubijeni u Kini od 1648. do 1930. godine. Papa je istaknuo kako su ovi sveci “univerzalni model hrabrosti i zajedništva”.

Izvori:

  1. https://www.asiaharvest.org/china-resources/hebei/1900-leon-mangin
  2. CRBC, Four Jesuits Martyred in China, 3.
  3. https://www.jesuit.org.sg/july-leo-ignatius-mangin-and-paul-denn-sj/