Jedan je od najpoznatijih Hrvata u povijesti, svjetski poznati matematičar, fizičar, astronom, geodet, arheolog, filozof, književnik i diplomat. Čovjek koji je ponos hrvatske znanstvene zajednice i svog rodnog Dubrovnika koji je čak aerodrom nazvao po njemu. Sve novčanice Hrvatskog dinara na prednjoj su strani imale njegov lik. On je Ruđer Josip Boškovića, a vi iskreno odgovorite, jeste li znali da je bio isusovac? Ovaj jezični imetak otkrit će vam, mnogima nepoznato lice ovog hrvatskog velikana.
Iako je većini svijeta (a i Hrvata) poznat po svom znanstvenom radu, Ruđer je bio i član Družbe Isusove, čovjek velike i iskrene vjere koji je Krista svjedočio i kroz znanstveni rad. Nije to ništa neobično za isusovce, odnosno mnogi su isusovci kroz povijesti bili svjetski cijenjeni znanstvenici, filozofi, izumitelji, književnici itd. Sveti je Ignacije inzistirao da Družba svakom članu pruži neovisnost, slobodu i znanje da spoji razum i vjeru te u tom duhu donosi dobre odluke. No, vratimo se Ruđeru.
Rođen je 1711. godine u Dubrovniku kao jedno od osmero djece u obitelji Bošković. Započeo školovanje u Collegiumu Ragusinumu u Dubrovniku, a s 14 i pol godina odlučio je ući u Družbu Isusovu pa 1725. nastavlja studij u Collegiumu Romanumu u Rimu studirajući retoriku, filozofiju i teologiju. U novicijatu i za vrijeme studija u potpunosti se pokoravao poglavarima, jako je pazio da u svemu zavisi o njihovoj volji. U pismu koje je pisao bratu za vrijeme studija istaknuo je želju da se pokaže pravim sinkom svetog Ignacija.
Za svećenika je zaređen 1744. godine, a poslije ređenja pastoralnu službu (slavljenje mise, ispovijedanje, kateheze) vršio je u kolegijskoj crkvi sv. Ignacija. Bio je profesor matematike na Collegiumu Romanumu (1740–60), na Sveučilištu u Paviji (1764–69), profesor matematike, optike i astronomije u Milanu (1770–73), utemeljitelj zvjezdarnice u Breri kraj Milana, ravnatelj optike u francuskoj ratnoj mornarici (1774–82). Vodio geodetsko-kartografsku ekspediciju od Rima do Riminija (1750–52) na osnovi koje je izrađena zemljopisna karta Papinske Države te izvedeno mjerenje meridijanskog stupnja. I to je samo mali dio postignuća jer njegov rad obuhvaća razna područja znanosti.
Ono po čemu ga i vi vjerojatno pamtite jest njegov doprinos proučavanju sila i strukture tvari. U svom glavnom djelu Teorija prirodne filozofije, svedena na jedan jedini zakon sila koje postoje u prirodi, u Dodatku O duši i Bogu, Bošković zanosnim riječima upućuje na »Vrhovnog Tvorca Prirode«, biće izvan svih pojava. »Što se tiče Božanskog Tvorca Prirode, moja teorija izvanredno osvjetljuje i potrebu da On bude posvema priznat, i Njegovu vrhunsku moć, mudrost i providnost, što sve u nama izaziva najponiznije poštovanje i ujedno zahvalnost i ljubav; te posvema otpadaju ništavne sanjarije onih koji misle da je svijet slučajno nastao, ili da odvijeka postoji sam po sebi upravljajući se po nekim svojim nužnim zakonima«.
Bez obzira na sve što je radio i čime se bavio, Ruđer je ostao vjeran Kristu i Družbi. Čak ni kad je Družba 1773. godine ukinuta, nije ju htio napustiti. I mnogo godina poslije svjedočio je da je u Družbi Isusovoj, uz nedostatke i slabosti, prevladavao opći duh čestitosti. Zanimljivo je da je Ruđerov stariji brat Baro također isusovac, još jedan brat svećenik dominikanac, a sestra redovnica dominikanskog reda.
Ruđer Bošković je pokazao da se razum i vjera, odnosno znanost i vjera nadopunjuju i prožimaju, te je u tom smislu i danas aktualan i briljantan čovjek, znanstvenik, isusovac.
I za kraj – toplo preporučujemo da pogledate epizodu Hrvatskih velikana 2 posvećenu upravo Ruđeru Boškoviću, u kojoj je Robert Knjaz ugostio patera Tvrtka Baruna i skolastika Matu Žaju.
Izvori:
