Danas slavimo blagdan Presvetog Srca Isusova. O tom su Srcu napisani mnogi tekstovi, pjesme, i molitve, posvećene su mu brojne kapelice, crkve i katedrale diljem svijeta. I najposebnije je to Srce! Ali kakve konkretne veze ima s Družbom Isusovom i kako su isusovci pridonijeli širenju štovanja Srca Isusova diljem svijeta?
Sigurno ste čuli za svetu Margaretu Mariju Alacoque, francusku redovnicu i mističarku koja je koncem 1673. imala viđenje Isusa Krista. Jasno i razgovijetno je čula Isusa koji je htio da svijet upozna neizmjerno milosrđe koje za sve ljude izvire iz Njegova srca. Viđenja su se nastavila mjesecima, a Margareta Marija je krenula javno dijeliti što joj je Isus govorio. No to nije bilo baš dobro prihvaćeno od ljudi. U času muke i brige kako da ispuni ono što Gospodin želi, sjetila se da joj je u jednom od viđenja rekao da će poslati svog vjernog slugu i bliskog prijatelja koji će joj pomoći. I pronašla ga je u Claudeu La Colombièreu, ispovjedniku reda i pogađate – isusovcu. Pater Claude ju je pažljivo slušao i povjerovao svakoj riječi koju mu je sestra ispričala. Od 1686. godine u samostanu su privatno počeli slaviti i štovati Presveto Srce Isusovo.
Razlog zbog kojeg su pateru Claudeu „zapela“ svjedočanstva sestre Margarete Marije i zbog kojeg ih je pozorno slušao su Duhovne vježbe svetog Ignacija koje je pater ustrajno i marljivo obavljao, a koje pružaju vodstvo u prepoznavanju Božje volje i u traženju zajedništva s Njim. Duhovne vježbe dovode do duboke ljubavi prema Kristu koja kulminira u onome što se naziva „Razmatranje kako da postignemo ljubav“, gdje prepoznajući sve dobro koje smo primili od Gospodina, iz zahvalnosti, u nama raste želja da „ljubimo Boga i služimo Mu u svemu“. I to do točke potpunog žrtvovanja sebe, tražeći samo milost da ga ljubimo. Duhovne vježbe vode k Srcu Isusovom, iako se u njima riječ srce ne spominje ni jednom.
Nakon smrti sestre Margarete Marije 1690. godine, u Rimu se počelo širiti štovanje Presvetog Srca Isusova, a tome su posebno pridonijeli isusovci. Papa Klement XIII. službeno je 1875. godine dopustio slavljenje mise Srcu Isusovom, a papa Pio IX. blagdan i slavljenje Presvetog Srca Isusova proširio je na cijelu crkvu 1786. godine.
Prvog dana 1872. godine Peter Jan Beckx, tadašnji general Družbe Isusove, u matičnoj je isusovačkoj crkvi u Rimu, Al Gesù, Družbu posvetio Presvetom Srcu Isusovu. Zanimljivo je da je jedna od najpoznatijih crkava u svijetu posvećena Srcu Isusovom – bazilika Sacré Coeur de Montmartre u Parizu čija je gradnja počela 1875. godine. Bazilika je smještena u blizini crkve Sv. Petra gdje su Ignacije i njegovi prijatelji položili prve zavjete 1534. godine.
U Rimu se 1883. godine sastala 23. generalna kongregacija Družbe Isusove na kojoj je usvojeno da će isusovci posebno njegovati i širiti pobožnost prema Presvetom Srcu Isusovu. Sto godina nakon prve posvete, tadašnji general Družbe otac Pedro Arrupe koji je bio veliki štovatelj Srca Isusova, odlučio je da će cijeli red obnoviti posvetu. To su učinili na svetkovinu Presvetog Srca Isusova, 9. lipnja 1972. u crkvi Al Gesù. Snažnu i divnu molitvu koju je Pedro Arrupe molio Presvetom Srcu Isusovu pronađi ovdje.
Isuse blaga i ponizna srca, učini srca naša po srcu svome.
Izvor:
https://www.pillarcatholic.com/p/how-jesuits-spread-devotion-to-the*
