Što to „in“ dodajemo u kulturu i kakve veze inkulturacija ima s isusovačkom duhovnošću?

Krenimo od definicije samog pojma, a prema Hrvatskom jezičnom portalu inkulturacija je „nastojanje da vjera bude prilagođena i drugim kulturama iz kojih se pridobivaju novi vjernici (utjelovljenje kršćanske vrijednosti u nove kulture i uvođenje te kulture u kršćanski pogled na svijet).“

Kad pričamo o inkulturaciji iz perspektive isusovačke duhovnosti moramo krenuti od Mattea Riccija, talijanskog isusovca i osnivača modernih misija u Kini. Kad je on došao u Kinu 1582. godine, tamo praktički nije bilo kršćana. Ali da bi im navijestio Evanđelje, Matteo je postao jedan od prvih ljudi sa zapada koji je naučio kineski jezik i pismo te koji je proučavao njihove običaje. I to s ciljem da ih čuje i upozna, da im bude prijatelj i da im na taj način donese Krista. Htio je kršćanstvo inkulturirati, a ne nametnuti kineskom narodu. Kako?

U to doba Kinezi su primjerice smatrali prizor raspetog Isusa morbidnim pa im je Ricci više govorio o Mariji, Majci milosrđa. Spoznao je da je kineska kultura snažno obilježena Konfucijevim naukom pa je pojedine prisutne koncepte koristio kako bi protumačio kršćanstvo. On je poštivao njih, njihovu domovinu i običaje, sve ono što oni jesu, a oni su mu to uzvraćali. Postao je prvi stranac u povijesti koji je pokopan u Pekingu, a zahvaljujući njegovom misionarskom djelovanju kineski car je 1692. godine priznao kršćanstvo kao religiju i dopustio propovijedanje Evanđelja u Kini.

Ono što je važno naglasiti jest da se inkulturacija mora ravnati dvama načelima:

  1. Podudarnost s Evanđeljem
  2. Zajedništvo sa sveopćom Crkvom.

Ricci je omogućio da kršćanska poruka dopre u srce kineske kulture pokazujući univerzalnost te poruke: ona nije povlastica nijedne, pa ni zapadne kulture. „[Crkva], poslana svim narodima svih vremena i svih mjesta, nije isključivo i nerazrješivo vezana ni uz koju rasu ili naciju, ni na bilo koji posebni stil življenja ili običaja bili oni stari ili novi“ Gaudium et Spes, br. 58. Bog nas je sve stvorio i sve nas ljubi. Ljubimo i mi jedni druge, posebno u različitostima.

I za kraj, topla preporuka da pročitate nešto više prijateljstvu kao misionarskom stilu.

Izvori:

https://www.ignacije.hr/akcija/uzori/inkulturacija-krscanstva/