Danas se obilježava blagdan Svih svetih koji se počeo slaviti već u 4. stoljeću. Sveci su naši snažni zagovaratelji na Nebu i veliki uzori života na zemlji. No, mnogi svetački životi i pothvati još i danas su nepoznanica, a njihove herojske priče prolaze ispod radara. Stoga vam danas donosimo jednu intrigantu priču o isusovačkim herojima iz sjene – mučenicima građanskoga rata u El Salvadoru.  Njihov zločin? Govorili su u ime onih koji su bili ranjivi, marginalizirani i progonjeni. Više od dva desetljeća kasnije njihova ostavština živi u radu bezbrojnih isusovačkih organizacija i ignacijevskih zajednica nadahnutih da žive vjeru koja čini pravednost.

Neustrašiva borba za pravednost

1980. godine započeo je dvanaestogodišnji građanski rat između vlade El Salvadora i Nacionalne oslobodilačke fronte Farabundo Martí (FMLN), gerilske organizacije koja se desetljeće borila protiv vlade.  Rat je odnio 75 tisuća života, a završio je 1992. sporazumom o političkim reformama, uglavnom kao odgovor na ubojstva koja su se dogodila 16. studenoga 1989. godine. Tada je salvadorska vojska počinila jedan od najbezobzirnijih zločina u kasnom 20. stoljeću.

U ranim jutarnjim satima vojnici Atlácatl bataljuna ušli su u kampus Srednjoameričkog isusovačkog sveučilišta (UCA) i ubili šestoricu isusovaca. Žrtve masakra bili su: Ignacio Ellacuría, Ignacio Martín-Baró, Amando López, Juan Ramón Moreno, Segundo Montes i Joaquín López y López. Ubili su i prestrašenu njegovateljicu Juliju Elbu Ramos te njenu 15-godišnju kćer Celinu kako bi se riješili svjedoka. Razlog?

U 1970-ima i 1980-ima, tijekom građanskog rata u El Salvadoru, UCA je bio poznat kao dom nekoliko međunarodno priznatih jezuitskih učenjaka i intelektualaca. Otvoreno su se borili protiv zlostavljanja salvadorske vojske i vlade, te su proveli brojna istraživanje kako bi dokazali strahovite učinke rata i siromaštva u zemlji. Bili su veliki zagovaratelji socijalnih reformi i zaštitnici siromašnih. Tijekom građanskog rata kampus UCA i isusovačka rezidencija bombardirani su najmanje 16 puta, ali isusovačko učenje i istraživanje, njihov pastoralni rad i zagovaranje društvene reforme nastavili su se unatoč svim izazovima. Usredotočili su se na oslobađanje potlačenih i odbili su o tome šutjeti, što je bio njihov jedini „zločin“.

Onaj tko se želi uspeti do najviših stvari, treba se spustiti do najnižih

Pater Ignacio Ellacuría, rektor sveučilišta, jedan je od najistaknutijih katoličkih filozofa i teologa nakon Drugog vatikanskog koncila. Spustio se na razinu siromašnih i potlačenih kako bi ih izveo na „pravi put“ i osigurao im bolju budućnost slijedeći misao utemeljitelja Družbe Isusove – sv. Ignacija Lojolskog: Onaj tko se želi uspeti do najviših stvari, treba se spustiti do najnižih. Ono što je također zanimljivo i posebno kod ovih isusovaca jest to što sveučilište nije postojalo samo da bi pružilo dobro obrazovanje i prenosilo vjeru. Ono je služilo kao Božji instrument utjehe te kao socijalna sila koja mijenja stav i srca ljudi te stanje zemlje. Mnogi koji su se priključili ovom ratu kao vojnici bili su neobrazovani, stoga su oni spajanjem intelekta i vjere pokušali ljudima i zemlji donijeti istinski mir i radost. “Bili su to ljudi koji su mogli odlučiti da se ne upliću. Mogli su ostati zaključani na sveučilištu. Ostati sigurni, ali bilo im je stalo. Izašli su van i stvarno stavili to znanje, resurse koje je UCA imao, u ime najugroženijih”, govori Francisco Mena Ugarte, direktor kršćanske solidarne organizacije u El Salvadoru.

Ovi su mučenici ozbiljno shvatili Kristov poziv na silaznu mobilnost – put siromaštva, poniznosti i odbacivanja. I umrli su za to. Njihov glavni cilj bio je vjera koja čini pravdu što i danas privlači studente na isusovačko sveučilište. Mnogi članovi Družbe Isusove promiču nasljeđe onih koji su stradali u ovom masakru – teže otkrivanju istine, kuju pomirenje i gledaju u budućnost te tako pokušavaju riješiti ekonomsku nejednakost i ekološka pitanja kao što su prava na vodu.

Kako ja mogu živjeti svetost?

Ova šestorica isusovaca sada su naši zagovaratelji kod Oca i spremni su pomoći nam da postignemo mir i radost u našim životima i u svijetu. Potaknuti njihovim herojskim činom pitamo se: iza kojih se institucija u našim životima skrivamo? Koja su to legalistička pravila, otmjeni nazivi poslova ili pretjerani izgovori koji nas sprječavaju da slijedimo put ovih mučenika – Kristov put – da stanemo uz one kojima je najpotrebnije? Kako i mi možemo nastaviti ovo nasljeđe? Kako se možemo odlučiti uključiti, riskirati, otići tamo gdje možda nije sasvim sigurno, ali gdje znamo da Krist već stoji? Stani danas s ovim pitanjima i odluči se za promjenu. Živi za svetost na koju je pozvan svaki od nas.

Izvor: Jesuits.org